Moždani udar može utjecati na različite funkcije bolesnika, uzrokujući različita neurološka oštećenja i onesposobljenost, što predstavlja veliki problem kako za oboljelu osobu, tako i za obitelj, ali i društvo u cjelini sa socioekonomskog aspekta. Spastičnost mišića ramenog obruča jedan je od najčešćih i najvećih problema kod osoba nakon cerebrovaskularnog inzulta. Inhibicija spastičnosti, veća mobilnost tretiranog dijela, te bolja kontrola pokreta gornjeg ekstremiteta osnovni je cilj tretmana ovih bolesnika. Znanstveno utemeljene spoznaje o živčanom sustavu kao strukturi koja ima sposobnost multidirekcijskih reakcija, prilagodbi i promjenama na različite podražaje doveo je do suvremenih kliničkih pristupa tretmana spastičnosti. Provođenje intervencije usmjereno je na edukaciju i reedukciju oboljele osobe o izvođenju aktivnosti. Svaka oboljela osoba je individua za sebe te ju tako treba i tretirati u provođenju fizioterapijskog tretmana jer je samo na taj način moguće ciljano djelovati na bolesnikove probleme i potrebe. Intenzivna orijentacija rehabilitacijskih programa prema funkcionalnim ciljevima, vodi do bržeg i većeg oporavka sposobnosti obavljanja funkcionalnih aktivnosti.