Sijamski blizanci su rijetka anomalna prezentacija među simetričnim monozigotnim blizanačkim trudnoćama, istog su spola i kariotipa te su češće ženskog spola. Stanje samo po sebi podrazumijeva malformacije i povezano je sa sekundarnim promjenama povezanim s abnormalnim spojenim organima i superponiranim učincima abnormalne hemodinamike. Točna učestalost sijamskih blizanaca nije utvrđena, a procijenjena učestalost varira u literaturi. Klasični sijamski blizanci dvije su spojene jedinke sličnog stupnja razvoja. Općenito, spojeni blizanci dijele se na one spojene ventralno i one spojene dorzalno. Preostale vrste uključuju veze nespecifične prirode i tzv. parazitske blizance. Razvoj modaliteta slikovnih pretraga i radiologije omogućio je liječnicima dijagnosticiranje i procjenu opsega fuzije u ranoj razvojnoj fazi u većini slučajeva sijamskih blizanaca. Prenatalna procjena trenutno se primarno provodi pomoću ultrazvuka, uz dodatak kolor doplera i trodimenzionalnog ultrazvuka koji pomažu u postavljanju točne dijagnoze. Ako se dijagnoza postavi u prvom tromjesečju, blizance treba poroditi carskim rezom u ili u blizini bolnice u kojoj će se dogoditi razdvajanje. Preživljavanje sijamskih blizanaca uvelike ovisi o mjestu spajanja i zahvaćenim organima. Zdravstveni radnici se u svojoj praksi često suočavaju s etičkim dilemama. Međutim, sijamski blizanci donose svoj jedinstveni niz etičkih izazova. Već u početnoj dijagnozi, odluka o nastavku ili prekidu trudnoće često je teška odluka. Međutim, pravi izazov počinje rođenjem, kada se donese odluka za ili protiv odvajanja. U mnogim slučajevima odvajanje je postavljeno kao glavni cilj neposredno nakon porođaja. Specifičnosti sestrinske skrbi u zbrinjavanju sijamskih blizanaca će biti prikazan na primjeru djevojčica rođenih u 33. tjednu gestacije koje su nakon rođenja u dobi od 65 minuta primljene na Zavod za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medicinu Kliničkog bolničkog centra Zagreb.