Normalan motorički razvoj je proces uspostavljanja i razvijanja posturalne kontrole u fazama motoričkog razvoja djeteta koji se ostvaruje primjenjivanjem motoričkih obrazaca. Poznavanje faza normalnog motoričkog razvoja ključno je za pravovremeno prepoznavanje odstupanja u obrascima pokreta i položaja. Prepoznavanje odstupanja omogućuje postavljanje odgovarajuće dijagnoze i rano tretiranje djeteta s neurorazvojnim poremećajem. Neurorazvojne poremećaje čini skupina nezaraznih i neprogresivnih stanja koji uzrokuju odstupanja u neuromotornom razvoju djeteta. Najteži neurorazvojni poremećaj je cerebralna paraliza koja je definirana kao skupina trajnih, ali promjenjivih poremećaja razvoja posture i pokreta koji se javljaju kao posljedica neprogresivnih oštećenja mozga u razvoju ili nezrelog mozga. Cerebralna paraliza je karakterizirana pojavnošću asociranih reakcija, nedostatak kontrole i kvantitete pokreta i posture, nedostatak kvalitete fine i grube motorike te je podijeljena na tri osnovna tipa: spastični, diskinetski i ataksični tip. Prva godina djetetovog života ključna je za prepoznavanje odstupanja u razvoju jer u tom periodu neuroplastičnost mozga, odnosno reorganizacija i regrupiranje sinapsi najaktivnije. U okviru fizioterapijske procjene cerebralne paralize najčešće se procjenjuje posturalni tonus, prisutnost kompenzacija ili asociranih reakcija, prisutnost senzornih oštećenja i disbalansa senzorne integracije, gruba i fina motorika, obrasci stabilnosti i mobilnosti te kvaliteta hoda. Rana intervencija podrazumijeva proces u kojem fizioterapeut djeluje različitim metodama na dijete u njegovom prirodnom okruženju. Najčešće metode koje se koriste su neurorazvojni tretman poznat kao Bobath koncept i tretman refleksne lokomocije odnosno Vojta koncept, terapija senzorne integracije, klokan metoda, respiratorna fizioterapija, Masgutova metoda, iako postoji još mnoštvo drugih terapija koji se uz njih kombiniraju. Fizioterapeut je dio transdisciplinarnog tima čiji su sastavni članovi i roditelji djeteta s cerebralnom paralizom. Dužnost svakog terapeuta je educirati i pružiti adekvatna znanja roditeljima o načinu postupanja s djetetom kako bi zajedno s terapeutom utjecali na poboljšanje djetetovog motoričkog statusa. Temelj pravilne edukacije je ispravno postupanje i pozicioniranje djeteta poznato kao baby handling. Roditelji i terapeut moraju koristiti pozicioniranje tijekom hranjenja, održavanja higijene, oblačenja, držanja, spuštanja, podizanja, igranja i svih ostalih aktivnosti s djetetom kako bi spriječili abnormalne motoričke obrasce. Takav pristup djetetu mora se koristiti svakodnevno kako bi se ostvario cilj postizanja pravilnog posturalnog tonusa, pravilne kontrole pokreta te normalnih i samostalnih aktivnosti.