Motoričko učenje i motorička kontrola procesi su koji se odvijaju nesvjesno kroz cijeli naš životni vijek. To su procesi koji omogućuju čovjeku izvođenje i kontrolu nad nekim novim, do sada nepoznatim pokretima i radnjama. Kada je riječ o primjeni motoričke kontrole i motoričkog učenja u terapijskim vježbama onda pričamo uglavnom o stvaranju i učenju novih motoričkih aktivnosti koje će omogućiti pacijentu ili klijentu neke nove funkcionalne obrasce te normalnu participaciju u društvu. U ovom su radu objašnjeni i analizirani elementi koji se tiču primjene takvih procesa kroz dobro isplanirani i programirani fizioterapeutski plan koji se navodi kao uvjet za maksimalno poticanje motoričkog učenja i kontrole. Unutar samog fizioterapeutskog plana mora biti ukomponirana dobra edukacija pacijenta koja ne podrazumijeva striktno informiranje pacijenta o planu terapijskih vježbi već i moguće rizike takve vrste terapije, alternativne vrste terapijskih postupaka te moguće posljedice u slučaju ne provođenja tretmana. Elementi motoričke kontrole i motoričkog učenja se tiču okolinskih uvjeta kao što su različite vrste okoline bilo da su one zatvorenog ili otvorenog tipa, manipulacije predmetima pomoću kojih fizioterapeut može utjecati na zahtjevnost zadatka i varijabilnosti terapijskih vježbi s kojima se pacijent može susresti. Osim okoline na proces motoričkog učenja također utječu unutarnji faktori pacijenta te je u ovom radu prikazan njihov utjecaj na efektivnost i rezultate samog terapijskog programa. Pacijentovo razumijevanje zadane terapije te sama psihička i fizička mogućnost izvođenja terapijskih vježbi, ujedno kao i motivacija te želja za vježbanjem značajno utječu na pacijentov napredak i ostvarenje zadanih ciljeva. U cjelokupnom procesu važnu ulogu ima fizioterapeut kao učitelj i savjetnik pacijenta tako da je kroz ovaj rad prikazana i široka lepeza mogućnosti koju ima jedan fizioterapeut u terapijskom programu kako bi mogao stvoriti najoptimalnije uvjete za napredak svojeg pacijenta. Elementi primjene motoričke kontrole i motoričkog učenja u terapijskim vježbama od velikog su značaja za fizioterapeutsku struku te je znanje o njima ono što čini fizioterapeutske vještine profesionalnima.