Prema učestalosti, rak je drugi uzrok smrtnosti na svjetskoj razini, odmah iza kardiovaskularnih bolesti i u svakodnevnom je porastu, naročito u razvijenom svijetu. Rak je pojam koji ne opisuje samo jednu jedinstvenu bolest, već se koristi kao opis više od 250 različitih stanja čiji nastanak je uzrokovan promjenama u pogođenim stanicama. Povod javljanja pacijenata na preglede su najčešće neki opći, nespecifični simptomi poput umora, neobjašnjivog gubitka tjelesne težine, anemije, groznice i drugih znakova. Osim navedenih simptoma i znakova postoje i mnogi drugi koji upućuju na moguću malignost te čine osnovu za daljnje pretrage. Dijagnostika zloćudnih bolesti uključuje: anamnezu, fizikalni pregled, laboratorijske i instrumentalne pretrage. Terapijski postupci koji se koriste u liječenju malignih bolesti su sljedeći: kirurško liječenje, radioterapija, kemoterapija, imunoterapija, hormonska, laserska, fotodinamička terapija te gensko liječenje tumora i hipertermija. Ovisno o načinu liječenja i organu odnosno tretiranom dijelu tijela, kod bolesnika se javljaju više-manje iste nuspojave. Najčešće nuspojave primjene terapije kod bolesnika s malignom bolešću su: mučnina i povraćanje, proljev, konstipacija, krvarenje, anemija te infekcija kao posljedica leukopenije. Također, osim već nevedenih nuspojava, prilikom liječenja maligne bolesti dolazi do pojave tjelesnih promjena. Tjelesne promjene koje se javljaju i biti će obrađene u ovom rad su: alopecija, umor, promjene na koži i sluznici (stomatitis, ezofagitis, mukozitis), kaheksija i anoreksija, zatim amputacije i uspostava crijevne stome. S obzirom na samu dijagnozu maligne bolesti, načine i primjenu terapije te posljedica koje nosi sama bolest i liječenje, potrebno je usmjeriti značajan dio pažnje na psihološko stanje bolesnika i uložiti maksimalan trud u olakšanje bolesnikovih briga i patnja te uvijek biti potpora i oslonac.