Tri osnovna pojma na kojima se bazira ovaj rad su: cerebralna paraliza, djeca i fizioterapija. Cerebralna paraliza je dijagnoza koju uzrokuje neprogresivna ozljeda nezrelog mozga, a etiološki čimbenici koji uzrokuju ozljedu su mnogobrojni. Ovaj poremećaj utječe na motorički sustav djeteta te na njegov kognitivni, mišićno-koštani i socijalni razvoj. Svrha ovog rada je objasniti značenje cerebralne paralize i koje izazove ona predstavlja u životu djeteta i njegove okoline te koji je značaj fizioterapije za djecu. Rad objašnjava ulogu fizioterapeuta u podizanju kvalitete života djeteta i roditelja te postupak fizioterapijskog procesa koji obuhvaća: analizu i prikupljanje podataka, subjektivnu i objektivnu procjenu, uspostavljanje fizioterapijske dijagnoze, intervenciju te na kraju evaluaciju. U ovom radu opisat ću sve aspekte fizioterapijskog procesa, objasniti ulogu fizioterapeuta u radu s djecom s cerebralnom paralizom i istaknuti važnost holističkog pristupa kod djece te važnost edukacije roditelja koji će terapiju provoditi kod kuće. U suvremeno doba ističe se doprinos istraživanja u fizioterapiji ovog područja, pri čemu se stavlja naglasak na doprinos tehnologije i robotike u poboljšanju motorike, a samim time se podiže kvalitete života djece s cerebralnom paralizom. Kao što smo naveli etiološki čimbenici su mnogobrojni, ali treba napomenuti da kod nedonoščadi postoji velik rizik od razvoja cerebralne paralize te da se kod gotovo 30% njih razvije cerebralna paraliza. Potrebno je što ranije učiniti fizioterapijsku procjenu, a najčešće korišteni testovi su: Gross Motor Function Classification System, Bimanual Fine Motor Function, Manual Ability Classification System for Children with Cerebral Palsy, Communication Function Classification System, Eating and Drinking Ability Classification System te Ashworth Skala. Kod djece koja spadaju u skupinu prematurusa, ali i kod ostale djece za koju postoji rizik od razvoja cerebralne paralize, važno je provoditi gore navedene testove te što prije uvesti baby handling kao i ostale terapijske intervencije. Neki od najčešće korištenih oblika intervencije bili su Vojta koncept i Bobath terapija, a svoju primjenu u praksi sve više pronalaze noviji oblici intervencije poput Hand Arm Bimanual Intensive Therapy te Pediatric Constraint-Induced Movement Therapy. Naglasak rada je na važnosti fizioterapije i rane intervencije kod djece s cerebralnom paralizom, jer je rano djetinjstvo vrijeme kada dijete stječe prva iskustva koja utječu na njegov daljnji razvoj te kasnije odrasli život. Ističe se i to da svako dijete treba gledati kao jedinku, unatoč dijagnozi, te ga kao takvog tijekom terapije i tretirati. Svako dijete je posebno i zahtjeva individualiziran pristup, jer jedino tako može u potpunosti ispuniti svoje potencijale. Fizioterapeut svoju terapiju ne usmjerava samo na motoričke komponente djeteta nego i na ostale aspekte djetetova razvoja, uzimajući u obzir sve poremećaje od kojih dijete pati.