Sažetak | Spastičnost se definira kao jedna od komponenti sindroma gornjeg motornog neurona.
Etiološki nastaje kao posljedica ozljede mozga, moždanog udara, multiple skleroze,
cerebralne paralize, ozljede leđne moždine i traume. Koristeći neurofacilitacijsku terapiju u
tretmanu, inhibira se spazam bolesnika te stimulira i facilitira normalni, funkcionalni pokret.
Spastičnost mišića karakterizirana je povećanim tonusom antigravitacijskih mišića što
dugotrajnom pojavom može dovesti do skraćenja tetiva, mišića i vezivnog tkiva oko zgloba,
pojave boli u tetivi, mišiću ili zglobu te promjenama u propriocepciji zahvaćene muskulature.
Fenomenom denervacijske supersenzitivnosti, koje je dio neuroplastičnosti mozga,
objašnjava se pojava spazma. Mjerenje spastičnosti muskulature usmjereno je na korištenje
Ashworthove i Modificirane Ashworthove skale. Liječenje spazma uključuje konzervativne i
kirurške metode liječenja te farmakoterapiju. Konzervativne metode uključuju
neurofacilitacijsku terapiju, udlage, ortoze, TENS, IFS, radnu terapiju. Od lijekova najčešće
se koristi botulinum toksin A (botox), diazepam, baklofen, dantrolen i lokalna primjena
fenola. Pravilno pozicioniranje, facilitacija i stimulacija spastičnih mišića vrlo su važne
stavke za inhibiciju spazma. Kvalitetno provedenom edukacijom pacijent dobiva saznanja o
potrebnoj količini aktivnosti kako ne bi došlo do pojačane spastičnosti muskulature. |