Najzastupljenija skupina psihičkih poremećaja odnosi se na poremećaj raspoloženja. Njihova glavna karakteristika je patološki promijenjeno raspoloženje koje dovodi do psihosocijalne disfunkcije i oštećenja svih aspekata ličnosti. Predviđanja za depresiju su da će do 2030. godine biti vodeći uzrok zdravstvenog opterećenja. Etiologija depresije je multifaktorijalna i rezultata je interakcije genetske predispozicije, epigenetskih čimbenika i biološke osnove ranog života. Najteža posljedica depresije je počinjenje suicida. Danas, suicidalnost se smatra konceptom stresne dijateze. S obzirom na predviđanja danas se intenzivno provode epigenetska istraživanja kako bi se smanjila pojavnost psihičkih poremećaja te na taj način smanjila stopa morbiditeta i mortaliteta te rasteretio zdravstveni sustav. Glavno djelovanje epigenetike jest proučavanje i povezivanje egzogenih čimbenika s promjenama u genskom kodu odnosno ostavljanje biokemijskog otiska na genomu pojedinca. Dosadašnja istraživanja potvrdila su utjecaj okolišnih čimbenika koje dovode do epigenetskih promjena na sekvencama DNA. Osnovni epigenetski mehanizmi su metilacija DNA, modifikacija histona i RNA interferencija. Navedeno su procesi u kojim se metilna skupina dodaje na DNA što dovodi do izmjene funkcije iste. Procesom metilizacije podložna su dva od četiri DNA nukleotida-citozin i adenin. Metilizacija započinje rano u procesu gamatogeneze.