Karcinom želuca je maligna bolest kod koje se maligne stanice pojavljuju na stijenci želuca. Jedan je od vodećih uzroka smrti među malignim bolestima, premda incidencija u razvijenim zemljama pada zbog promjena prehrambenih navika. U patogenezi vrlo važnu ulogu imaju genetski faktori te rizični čimbenici iz okoliša. U početnoj fazi javljaju se netipični simptomi i znakovi poput uzastopnih mučnina, nadutosti u gornjem dijelu abdomena koji kasnije prelazi u bolove. Osjećaj punine i sitosti nakon male količine unešene hrane je tipičan simptom. Bitno je pripaziti i temeljito ispitati pacijenta jer se veliki postotak simptoma podudara sa ulkusnom bolešću. Jedan od glavnih uzroka je kronična infekcija H. pylori. Prevalencija infekcije H. pylori i kroničnog atrofičnog gastritisa u svijetu se smanjuje, što je dovelo do pada učestalosti raka želuca. Međutim, postoje različiti podtipovi raka želuca koji nastaju iz pozadinske sluznice bez infekcije. Njihove histološke karakteristike se razlikuju od karcinoma želuca uzrokovanih gastritisom. Prvobitni dijagnostički postupak je klinički pregled te anamneza, nakon koje liječnik određuje daljnji postupak. Ako postoji sumnja na gastrointestinalno oboljenje prva pretraga je uzimanje stolice te gastroskopija na kojoj se uzima dio tkiva sluznice želuca te se šalje na PHD analizu, s kojom se karcinom želuca u ovom slučaju potvrđuje. Kad se uspostavi dijagnoza preporučeno je obaviti CT abdomena ili ako je moguće cijelog tijela ili PET/CT radi metastatske aktivnosti bolesti. U dijagnostičke metode spadaju još laboratorijski nalazi krvi, rentgen pluća itd. Postoji više klasifikacijskih sustava karcinoma želuca, a najčešće koristimo TNMklasifikaciju o kojoj ovisi izbor terapije te prognoza bolesti. Kod operabilnih, uznapredovalih karcinoma prva metoda izbora je kirurški zahvat. Standardni oblik liječenja u Americi i u većini europskih zemalja, uključujući Hrvatsku, je adjuvantna radiokemoterapija. Liječenje metastatske bolesti kemoterapijom daje dulje preživljenje u usporedbi sa simptomatskom terapijom. Učinkovita potpora ishrani može značajno poboljšati nutritivni i imunološki status, smanjiti učestalost postoperativnih komplikacija i ubrzati oporavak. Skrb medicinske sestre kod bolesnika oboljelog od karcinoma želuca tijekom hospitalizacije uključuje: pružanje psihološke potpore, edukaciju pacijenta, procjenu stanja boli i mučnine te davanje propisanih analgetika ili antiemetika, praćenje tjelesne težine, praćenje kalorijskog unosa nakon gastrektomije, njega kirurške rane nakon zahvata (pripaziti na infekcije), prilikom kemoterapije pobrinuti se na pacijentovu okolinu (izolacija) i mnoge druge intervencije.