Tijekom biološke evolucije čovjek je razvio mnoge motoričke sposobnosti koje nam omogućuju da stojimo i krećemo se samo na dvije noge. Održavanje ravnoteže tijekom stajanja i kretanja jedna je od tih vrlo važnih, osnovnih ljudskih motoričkih sposobnosti koju su istraživale mnoge studije. Tri glavna senzorna sustava upravljaju ljudskom ravnotežom – vid, vestibularni i somatosenzorni sustav. Za statičku stabilnost držanja, okomita projekcija tjelesnog centra mase treba biti unutar baze oslonca. Posturalna kontrola ili ravnoteža može se definirati statički kao sposobnost održavanja baze oslonca uz minimalno kretanje i dinamički kao sposobnost obavljanja zadatka uz održavanje stabilnog položaja. Posturalna ravnoteža obuhvaća usklađivanje strategija kretanja za održavanje stabilnosti centar tjelesne mase tijekom samoiniciranih i izvana potaknutih poremećaja stabilnosti. Pojedina strategija odgovora ovisi o očekivanjima, ciljevima i prethodnom iskustvu pojedinca, a ne samo o vanjskim posturalnim pomacima. Posturalne prilagodbe iščekivanja koje se događaju prije samog početka voljnog pokreta služe za održavanje posturalne stabilnosti kompenzacijom destabilizirajućih sila povezanih s pomicanjem ekstremiteta. Količina kognitivne obrade koja je potrebna za posturalnu kontrolu ovisi i o složenosti posturalnog zadatka i o sposobnosti pacijentovog sustava posturalne kontrole. Učinkovite vježbe ravnoteže usmjerene su poboljšanju snage, jakosti, pokretljivosti i sprječavanja padova i zahtijevaju bolje razumijevanje višestrukih mehanizama koji su osnova posturalne kontrole. Virtualna stvarnost, biofeedback i ostala dijagnostika može pomoći u identifikaciji asimetrija i kompenzacija u posturalnom pogledu, ujedno i velikom dijelu poboljšanja ravnoteže.