Sažetak | Ljudsko oko, osim što se smatra najvažnijim osjetilnim organom za primanje
vanjskih informacija, također omogućuje vizualnu i prostornu analizu okoline. Kada se
govori o oštećenjima vida, ona se mogu svrstati u dvije zasebne kategorije; oštećenja
koja su prisutna od rođenja te ona koja su stečena životom, odnosno razlikuju se
čimbenici razvoja oštećenja koji mogu biti nasljedni i nenasljedni.
Oštećenja nerijetko kod pacijenata prouzrokuju strah i nesigurnost te je ponekad
potrebna i psihološka pomoć stručne osobe kako bi se osoba navikla na nastalo
(stečeno) oštećenje vida. Fiziološki se starenjem organizma, događaju i brojne
promjene na oku koje uzrokuju smanjenje i gubitke perifernog vida. Neki od simptoma
oštećenja vida kod pacijenata mogu biti daltonizam, odnosno nemogućnost
razlučivanja boje ili određenih spektara boje, smanjenje mogućnosti fokusiranja na
predmete u okolini, smetanje uobičajene rasvjete, nepodnošenje blijeskova, smanjena
mogućnost prilagodbe na svjetlost i tamu te kao najčešći simptom, javlja se, odmicanje
predmeta u daljinu kako bi se dobila jasnija slika.
Zdravstvena njega i skrb, čiji su zadaci u opisu posla medicinskih sestara i
tehničara, ogleda se u individualiziranom pristupu svakom pacijentu, uzevši u obzir
opseg i stupanj oštećenja vida. Zadaće medicinske sestre i tehničara su zbrinjavanje
pacijenata te edukacija o novonastalim i često stresnim situacijama za pacijenta,
upoznavanje s uzrocima stanja te edukacija o terapiji i upotrebi mogućih pomagala.
Intervencije koje provode medicinske sestre i tehničari, usmjerene su ka unapređenju
samozbrinjavanja pacijenta, sprječavanju socijalne i emocionalne izolacije te ka prevenciji ozljeda koje kod pacijenata s oštećenjem vida nisu rijetkost. |