Sažetak | Anksioznost je normalna pojava u situacijama kada pojedinac osjeti da se nalazi u opasnosti. Međutim, ona može biti i patološko stanje obilježeno prekomjernim i iracionalnim osjećajem ustrašenosti i strepnje. U okviru mentalnih poremećaja, anksiozni poremećaji nalaze se na trećem mjestu, odmah iza depresije i alkoholizma. Anksioznost može biti praćena tjelesnim simptoma kao što su crvenilo, znojenje tijela i dlanova, zujanje u ušima, tahikardija, dispneja i slično. Postoji više vrsta anksioznih poremećaja, a neki od najzastupljenijih su: generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj (sa ili bez agorafobije), socijalni anksiozni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, opsesivno-kompulzivni, specifične fobije, anksiozno-depresivni poremećaj te separacijsko anksiozni poremećaj kod djece. Većina poremećaja se češće javlja kod osoba ženskog spola, no nisu pošteđeni niti muškarci ni djeca. Etiologija ovih poremećaja nije u potpunosti jasna, no može se reći kako se radi o okolišnim, društvenim i tjelesnim čimbenicima. Svaki od navedenih poremećaja ima specifične simptome te se na temelju njih postavlja i dijagnoza. Značajnu ulogu u liječenju anksioznih poremećaja ima medicinska sestra/tehničar koja/koji pripada multifunkcionalnom psihijatrijskom timu. Medicinska sestra pruža zdravstvenu njegu pacijentu u skladu s njegovim željama, simptomima i razinom motiviranosti. Medicinska sestra je poveznica između pacijenta i ostalih članova tima te prilikom promatranja i razgovora s pacijentom mora biti koncentrirana kako bi saznala informacije važne za daljnji tijek liječenja. U liječenju anksioznih poremećaja veliku uspješnost pokazala je kombinacija primjene medikamentozne terapije i psihoterapije. Medicinska sestra koja skrbi za psihijatrijskog bolesnika mora biti educirana, motivirana, vješta i dobrih komunikacijskih vještina kako bi zajedno s pacijentom osmislila plan zdravstvene njege. Provođenje procesa zdravstvene njege važan je dio u liječenju ovakvih bolesnika. Sastoji se od postavljanja sestrinskih dijagnoza, ciljeva i intervencija te provođenja i evaluacije istih. |