Izvanbolnička hitna medicinska pomoć dio je medicine kojoj je primarni cilj pružiti hitno zbrinjavanje osobe, kojoj je zbog bolesti, stradanja ili nesreće neposredno ugrožen život, vitalne funkcije, pojedini dijelovi/organi tijela, a kod kojih bi u kratkom vremenu moglo doći do životne ugroženosti. Hitni medicinski postupci provode se na „licu mjesta“ ili tijekom transporta pacijenta. Smjernice za rad izvanbolničke hitne medicine su upute medicinskim sestrama/tehničarima o radu u službi, daju okvir zdravstvenim radnicima za određeni model zdravstvene skrbi koju pružaju ugroženim pacijentima. Smisao „prve“ odnosno hitne pomoći jest sačuvati zdravlje i život unesrećene osobe, oslanjajući se na medicinski princip „ne naškodi“. U prvome planu uvijek je opće stanje ozlijeđene ili naglo oboljele osobe, a same ozljede ostaju u drugom planu dok se pacijent sigurno ne dovede u bolnicu na daljnje zbrinjavanje, jer je važnije da osoba stigne do cilja u dobrom općem stanju, nego sa savršeno zbrinutim ozljedama dok mu vitalne funkcije zakazuju. Jedinstveni cilj hitne medicinske službe jest otklanjanje uzroka koje izravno ugrožavaju život unesrećene osobe te održavanje ili vraćanje osnovnih vitalnih funkcija. Izvanbolnička hitna medicina odrađuje siguran transport osobe, kako bi one u što boljem općem stanju stigle do najbliže zdravstvene ustanove gdje će im u konačnici biti pružena definitivna skrb i medicinska pomoć.