Multiplu sklerozu (MS) definiramo kao upalna, progresivna autoimunosna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava(SŽS). Uzrok nastanka bolesti još je uvijek nepoznat. Bolest zahvaća dva do tri puta više žene nego muškarce. Magnetna rezonanca (MR) s primjenom kontrasta osnovna je metoda za postavljanje dijagnoze multiple skleroze. Uz magnetnu rezonancu u dijagnostiku spada i analiza cerebrospinalnog likvora te evocirani potencijali. Većina bolesnika, njih 85% boluje od relapsno-remitentnog (RRMS) oblika multiple skleroze. U prvu liniju liječenja MS spada imunomodulacijsko liječenje. Bolest karakteriziraju klinički simptomi koji se pojavljuju u različitim dijelovima SŽS-a te mogu biti u različitim duljinama trajanja i oblika. Simptomi su individualni te variraju tijekom vremena. Oboljela će osoba osjetiti više od jednog simptoma, ali nikada sve zajedno. Multipla skleroza dijagnoza je koja uvelike mijenja kvalitetu života oboljelih osoba. Upravo zbog njezinih raznih simptoma, svaka osoba je individualna za sebe te ne postoje dvije iste vrste multiple skleroze. Sama sumnja na moguću dijagnozu izaziva negativno shvaćanje bolesti i psihičko opterećenje. Česta su pitanja i misao vezana za budućnost o stupnju invalidnosti i misli na invalidska kolica. Tada je najbitnije praćenje takvih bolesnika pogotovo njihovog kliničkog statusa. Faktori koji utječu na kvalitetu života su zdravlje, život zajednice i socijalna osjetljivost, obitelj, znanje, obrazovanje, zaposlenost. Do narušavanja kvalitete života dolazi negativnim utjecajem navedenih faktora. Kognitivni, senzorički(osjetni) i motorički čimbenici znatno utječu na bolesnikovu svakodnevicu i aktivnosti i samim time na pogoršavanje sveukupne kvalitete njegova života. Bolesnici sa multiplom sklerozom kontinuirano ocjenjuju kvalitetu svojeg života znatno lošijom od kvalitete života zdravih osoba. Negativan utjecaj prisutan je od samog početka bolesti. Osobe oboljele od MS-e nisu u mogućnosti same osigurati sve što im je potrebno za normalan život zbog razvoja simptoma bolesti, te samim time spadaju u skupinu visokorizičnih osoba za socijalnu isključenost. Oboljeli od MS-a prolaze kroz različita psihička stanja, sa različitim intenzitetom reakcija. Bolesnikovu novu svakodnevicu treba prihvatiti okolina i obitelj te biti najveća potpora u njegovom novom stanju. Bolesnici trebaju izgraditi novi, drugačiji način života koji je prilagođen novim mogućnostima.