Meningitis je upala zaštitnih ovojnica koje obavijaju leđnu moždinu i mozak, a koje su poznate pod nazivom moždane ovojnice. Meningitis je bolest koja može ugroziti život jer se upala nalazi u neposrednoj blizini mozga i leđne moždine, pa se zbog toga takvo stanje smatra hitnim slučajem. Prema patološkom nalazu likvora, meningitisi se dijele na gnojne, koji su uzrokovani bakterijama i serozne meningitise koji su uzrokovani virusima, gljivicama i spirohetama. Infektivni meningitis najčešće počinje sa slabo izraženim simptomima virusne infekcije sličnoj gripi. Vrućica, glavobolja i zakočenost nazivaju se klasičnim meningealnim simptomima koji se razvijaju unutar nekoliko sati ili nekoliko dana. Kada je riječ o zakočenosti vrata, pasivna fleksija je ograničena i bolna, dok ektenzija i rotacija nisu bolne. Ukočenost vrata nastaje zbog spazma vratnih mišića. U težim slučajevima nalazi se pozitivan Brudzinskijev znak-pokušaji fleksije vrata izazivaju pokret fleksije u kuku ili koljenu i/ili se nalazi pozitivan Kernigov znak-nemogućnost ili bol pri ekstenziji noge flektirane u kuku za 90°C. Zakočenost vrata, Brudzinskijev i Kernigov nazivaju se meningealnim znacima ili meningizmom koji nastaju zbog iritacije korjenova živaca za vrijeme njihova prolaza kroz upaljene moždane ovojnice. U ranom stadiju bolesti, kada moždani parenhim nije zahvaćen upalom, može doći do pojave latargije, smetenosti, epileptičnih napadaja. Navedeni simptomi najčešće se pojavljuju kod neliječenog bakterijskog meningitisa. Punkcija likvora potvrđuje ili isključuje meningitis. Lumbalna punkcija je invazivna metoda kojom se uvođenjem posebne igle u lumbalni subarahnoidalni prostor između L III i L IV kralješka uzima likvor. Ukoliko postoji sumnja na menigitis lumbalna punkcija je najpouzdanija metoda za postavljanje etiološke dijagnoze bolesti. Meningitisi koji se najčešće pojavljuju su serozni meningitis, gnojni meningitis, krpeljni meningoencefalitis, tuberkulozni meningitis, shunt meningitis, meningokokni meningitis, subakutni i kronični meningitis. Prema lokalizaciji razlikujemo encefalitise (upala mozga), mijelitise (upala moždine), meningitise (upala moždanih ovojnica. Prema etiologiji infekcije mogu biti uzrokavane različitim mikroorganizmima (bakterijama, virusima, gljivama, rikecijama, parazitima i dr.). prema vrsti upale mogu biti gnojne, serozne, hemoragične, a prema trajanju dijelimo ih na akutne i kronične. Cilj ovoga rada je opisati vrste meningitisa, njihovu etiologiju, patogenezu, kliničku sliku i liječenje. Cilj je opisati specifičnu sestrinsku skrb za pacijenta oboljelog od meningitisa, koja uključuje lumbalnu punkciju, uzimanje raznih mikrobioloških kultura, pravilno rukovanje sa likvorom. Medicinska sestra kao član zdravstvenog tima najviše vremena provodi s bolesnikom, od trenutka prijema na odjel do samog otpusta. Skrb je usmjerena na prevenciju komplikacija. Dobro isplanirana i dosljedno izvršena zdravstvena njega može pridonijeti bržem oporavku i sprečavanju komplikacija.