Centralni venski kateter, također poznat kao središnja linija, duga je, meka i tanka šuplja cijev koja se postavlja u veliku venu. Prema smjernicama Američkog nefrološkog društva, kao prvi izbor mjesta postavljanja centralnog venskog katetera navode se v. Jugularis dextra i v. Jugularis sinistra. Kao drugi izbor navodi se v. Femoralis, a tek tada v. Subclavia. Kod nas, najčešći izbor mjesta pada na v. Jugularis, a na drugom mjestu na v. Subclavia. Izbor mjesta ovisi o mogućim komplikacijama kao i samom iskustvu operatera koji uvodi CVK. Postavljanje centralnog venskog katetera mora biti u aseptičnim uvjetima rada uz korištenje sterilnog pribora i materijala, bilo da se radi o postavljanju u operacijskoj sali ili jedincima intenzivne skrbi. Upotreba centralnih venskih katetera uobičajena je praksa u jedinicama intenzivnog liječenja i danas se smatra zlatnim standardom kod svih životno ugroženih bolesnika kod kojih je perifernim krvnim žilama, iz bilo kojeg razloga, onemogućen pristup. Također je indiciran kod pacijenata koji nemaju adekvatnu vensku cirkulaciju na periferiji ili zahtijevaju dugotrajnu primjenu intravenoznih lijekova. Centralni venski kateteri iznimno su važni u današnjim postupcima liječenja i svakodnevno se koriste. Uvelike olakšavaju rad, no isto tako sa sobom nose i moguće komplikacije. Cilj ovog rada je objasniti ulogu medicinske sestre u svim postupcima vezanim za centralni venski kateter, od postavljanja do sprječavanja i liječenja komplikacija.