Edukacija fizioterapeuta, organizacija neurofizioterapije i tehnološka opremljenost kabineta za neurofizioterapiju su sastavnice neurorehabilitacijskog procesa koje fizioterapeutu omogućuju primjenu znanja i vještina u kliničkom radu s pacijentima nakon moždanog udara. Tema ovog istraživačkog rada je bila ispitivanje stavova fizioterapeuta o neurofizioterapiji pacijenata nakon moždanog udara u Hrvatskoj. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi stavove i stupanj zadovoljstva fizioterapeuta u neurofizioterapiji pacijenata nakon moždanog udara u Hrvatskoj u tri istraživane kategorije: kategoriji edukacije, znanja i vještina, kategoriji organizacije neurofizioterapije i kategoriji tehnološke opremljenosti. U ovom opisnom presječnom istraživanju se za ispitivanje koristila online anketa u obliku „Google Forms“ obrasca koji je bio dobrovoljan i anoniman te nije bilo potrebno etičko odobrenje. Korišteni upitnik se uz kategoriju demografskih podataka sastojao od 20 tvrdnji podijeljenih u 3 kategorije: kategorija edukacije, znanja i vještina, kategorija organizacije neurofizioterapije u Hrvatskoj, kategorija tehnološke opremljenosti. Upitnik se bodovao prema Likertovoj skali od 1 do 5. Sudionici su bili fizioterapeuti zaposleni u području neurofizioterapije koji rade s pacijentima nakon moždanog udara u RH. Ukupno je sudjelovalo 128 fizioterapeuta, 104 fizioterapeutkinje i 24 fizioterapeuta. Rezultati su ukazali na prosječno zadovoljstvo u kategorijma edukacije, znanja i vještina (prosječna ocjena 3,1) i organizaciji neurofizioterapije u Hrvatskoj (prosječna ocjena 2,6), te ispodprosječno zadovoljstvo u kategoriji tehnološke opremljenosti (prosječna ocjena 2,1). U raspravi se referiralo na dio uvoda u kojemu su prikazana relevantna istraživanja, nasumična kontrolirana ispitivanja, sustavni pregledi, probno istraživanje, pregledni članci i perspektivan članak za svaku ocjenjivanu kategoriju. Neurofizioterapeuti koji provode terapiju nakon moždanog udara su pokazali solidno zadovoljstvo znanjem i vještinama koje se koriste u kliničkoj praksi. Pri kreiranju programa obrazovanja za fizioterapeute najpoželjniji je aktivan pristup učenju. Izbor aktivnosti stručnog usavršavanja i dizajn obrazovanja za fizioterapeute bi trebao uključivati povezane aktivnosti, aktivnosti koje potiču izlazak iz zone komfora, vrijeme za uvježbavanje te pouzdane i lako dostupne izvore. Fizioterapeutska intervencija se treba temeljiti na dokazanim i znanstveno prihvaćenim metodama te objektivnim mjerama ishoda. Rehabilitacija koja se sastoji od odabira sastavnih dijelova iz različitih pristupa je učinkovita za oporavak funkcije i mobilnosti nakon moždanog udara. Fizoterapeuti su prosječno zadovoljni stanjem organizacije neurofizioterapije u Hrvatskoj. Potrebno je jasno definirati standarde (smjernice) neurofizioterapije u kliničkoj primjeni s ciljem standardizacije postupaka neurofizioterapije nakon moždanog udara. Buduća istraživanja bi trebala biti usmjerena na pronalaženje rješenja za povećanje dostupnosti formalnog obrazovanja za fizioterapeute te za povećanje dostupnosti neurorobotske rehabilitacije u Hrvatskoj. Također je potrebno otkriti uzrok niskog zadovoljstva u komunikaciji između fizioterapeuta koji se bave ranom (akutnom) intervencijom, stacionarnom i intervencijom u kroničnoj fazi oporavka. Fizoterapeuti su pokazali nisku razinu zadovoljstva kategorijom tehnološke opremljenosti. Postoje značajne mogućnosti za napredak i potrebe za opremanje javnog zdravstvenog sustava sa neurorobotskim uređajima za robotsku terapiju hoda te za robotsku terapiju ruke i šake kod pacijenata s moždanim udarom iako je u posljednjih 10 godina vidljiv napredak u području tehnološke opremljenosti porastom broja nabavljenih uređaja za neurorobotsku rehabilitaciju gornjih i donjih ekstremiteta. U segmentu telerehabilitacije postoji potreba za implementiranjem programa usmjerenih na savladavanje i primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija u kliničkoj praksi u formalno obrazovanje.