Danas se na starost gleda kao na individualni fenomen pa se, kao odgovor na to, nerijetko naglašavaju i one karakteristike koje su zajedničke starenju. Time se pokušavaju zadovoljiti postojeće potrebe populacije koja je starija te se planiraju razni oblici pomoći onima kojima je to nužno i potrebno. Kvaliteta života takvim se zadovoljenjem potreba može podići te se isto tako može i produljiti životni vijek starijih osoba. Isto tako o starima se danas stvaraju negativne percepcije. Diskriminacija i stereotipizacija starijih osoba u stručnoj literaturi se pronalazi pod nazivom ageizam, pojavi koja za cilj ima isključiti starije osobe iz društva. Takvim činom se starije osobe, neovisno o razlikama koje među njima postoje, svrstavaju u skupinu u kojoj se na sve gleda jednako zanemarujući njihove specifičnosti, a kojoj je unaprijed dodijeljena ili nametnuta određena društvena uloga. Ovaj završni rad bavi se samopercepcijom osoba starije životne dobi. Cilj samog završnog rada bio je prikazati teorijsku podlogu i analizirati samopercepciju osoba starije životne dobi te ju istražiti putem osobnih iskustava sudionika putem provedbe intervjua.