Cilj ovog rada jest opisati razvoj posturalne kontrole kod djece tipičnog razvoja te spoznati važnost integracije osjeta, ali i motoričkih razvojnih promjena unutar prve godine djetetova života. Isto tako, cilj ovog rada jest naglasiti važnost neuromotorne procjene novorođenčadi i dojenčadi koja se temelji na procjeni kvalitete pokreta i kretanja. Posturalna kontrola je sposobnost održavanja ravnoteže u gravitacijskom polju, tj. mogućnost vraćanja središta mase tijela u bazu oslonca, a funkcija joj je, osim održavanja ravnoteže, i oblikovanja odnosa između percepcije i djelovanja. Samim time, kako bi se održala normalna postura, neizbježno je uspostavljanje tonusa držanja i međusobne usklađenosti odnosa svih segmenata tijela što je omogućeno normalnim odnosima unutar zglobova, mišića i mišićnih skupina, ali i normalnim proprioceptivnim te biomehaničkim odnosima segmenata tijela. Isto tako, interakcija ljudskog organizma te vanjskog okruženja velikim je dijelom omogućena posjedovanjem različitih osjetila, pa iz tog razloga treba naglasiti kako se motoričko djelovanje velikim dijelom temelji na mogućnosti i sposobnosti primanja i interpretiranja osjetilnih informacija. Osjetilo vida, osjetilo dodira i kinestetičko osjetilo predstavljaju najveći značaj u kontekstu motoričkog razvoja s obzirom da upravo od njih potječu glavne osjetilne informacije za selekciju i kontrolu pokreta. Posturalna se kontrola razvija kroz sedam faza koje su karakterizirane kvalitetom tonusa, obrascima same posture i pokreta, ali i senzomotoričkim iskustvima zajedno sa mogućnostima pojedinog djeteta: faza fleksije i abdukcije, faze ekstenzije i abdukcije, faza ekstenzije i manje abdukcije, faza rotacije, faza pomicanja po prostoru, faza vertikalizacije i hod. Dobar razvoj posturalne kontrole iznimno je važan za motorički razvoj djeteta, stoga je važno pravovremeno reagirati ukoliko se pojave određena odstupanja. Problem nedostatnog razvoja posturalne kontrole može se, pravovremenom i odgovarajućom procjenom, prepoznati u najranojoj dobi, a samim time omogućeno nam je pravovremeno reagiranje i uključivanje u adekvatan oblik fizioterapijske intervencije. Metode za procjenu posturalne kontrole djeteta upotrebljavamo kada se uoči određena nepravilnost unutar razvojne faze djeteta, a u svrhu ispitivanja trenutnog stanja. Za dijagnozu takvih problema danas postoji više metoda mjerenja te mjernih instrumenata kao što su procjena spontano generiranih pokreta, Hammersmith neurološki pregled dojenčadi (Hammersmith Infant Neurological Examination – HINE) te Motorički profil dojenčeta (Infant motor profile – IMP). Iznimno je važno prepoznati potrebu za procjenom jer pravovremena procjena kao i adekvatna intervencija imaju važnu ulogu upraćenju i poticanju ravoja posturalne kontrole. Poticanje na razvoj posturalne kontrole unutar prve godine života ima značajan utjecaj na kognitivni, emocionalni, motorički i socijalni razvoj novorođenčeta.