S pojavom interneta i medija u prošlom stoljeću postali smo izloženiji informacijama, fotografijama i tekstovima koji idealiziraju mršavost i pokušavaju na neki način izbrisati razlike među spolovima i ženstvenost prikazati na način na koji ona ne izgleda. Poremećaji hranjenja postali su treća najučestalija kronična bolest kod mladih u pubertetu, a budući da postaju sve prisutniji i kod djece treba naglasiti kako predstavljaju vrlo velik problem. (1) Obilježavaju ih negativne promjene u ponašanju i prehrambenim navikama djece i mladih. Bulimija nevoza, uz anoreksiju jedan je od dva vodeća oblika poremećaja hranjenja. Poznati su još i poremećaj hranjenja – neodređen, poremećaj prejedanja i drugi. U ovom ćemo se radu posvetiti bulimiji nervozi koja je nešto malo manje istraživana od anoreksije, ali nimalo manje opasna. Nastajanje poremećaja prehrane karakterizirano interakcijom bioloških, psiholoških i sociokulturalnih čimbenika. Oboljeli od bulimije često imaju teške fiziološke i psihološke posljedice. Liječenje za cilj ima razbiti krug prejedanja i povraćanje i povratak normalnoj prehrani i navikama hranjenja, uz promjenu percepcije vlastitog tijela i neprikladne ekspresije emocija. Medicinske sestre kao zdravstveni djelatnici koje provode najviše vremena sa pacijentom važna su karika u liječenju takvih poremećaja, one stvaraju osjećaj sigurnosti, pozitivnu atmosferu i zadobivaju povjerenje pacijenata, a samim time krajnja evaluacija liječenja je pozitivna. Educirati se treba ne samo oboljela osobe već i njezina obitelji i zajednica u kojoj živi. Prevencija bulimije nervoze, anoreksije i poremećaja hranjenjaneodređenog odnosi se na edukaciju i osvješćivanje svakog čovjeka o strašnim posljedicama te bolesti. Cilj ovog preglednog rada je opisati karakteristike bulimije kod djece, rizične faktore, incidenciju, komplikacije, zbrinjavanje djeteta s bulimijom i sve zadaće sestre kod bulimičnog djeteta.