Jetra je organ od iznimne važnosti u ljudskom organizmu, a stanice koje čine jetreni parenhim nazivaju se hepatoceti i obavljaju složenu metaboličku funkciju jetre. Za jetru je karakteristično da je često mjesto nastanka benignih i malignih promjena, od kojih se svakako ističe hepatocelularni karcinom. Naime, radi se o najčešćem malignom oboljenju jetre i jednom od pet najčešćih karcinoma. Kao i kod većine malignih bolesti i kod hepatocelularnog karcinoma, rano postavljanje dijagnoze od presudne je važnosti za preživljenje. Dijagnostičke metode koje se koriste su ultrazvuk, CT i MR. Sve ove dijagnostičke metode koriste i kontrastna sredstva koja poboljšavaju prikaz željenih područja. Nakon dijagnostičkog postupka slijedi odabir primjerenog oblika liječenja. Kod malignih oboljenja jetre, ovisno o stadiju bolesti te općem stanju bolesnika, u većini slučajeva se odabire operativni zahvat, radiofrekvencijska ablacija, kemoterapija ili transarterijska kemoembolizacija (TACE). Radioterapija jetre se još uvijek rijetko primjenjuje zbog podataka iz prošlosti kada se jetri nije mogla isporučiti dovoljna doza zračenja da bi bilo terapijskog učinka. Danas kada je radiološka tehnologija napredovala, uz moderne radioterapijske uređaje, radioterapija jetre postaje prihvaćena kao jedna od metoda liječenja hepatocelularnog karcinoma. Suvremene radioterapijske metode 3D konformalne radioterapije, SBRT, IMRT i radioterapije česticama u nekoliko istraživanja su navedene kao primjerene upravo za liječenje hepatocelularnog karcinoma. Prije početka radioterapijskog liječenja, pacijent prolazi planiranje zračenja u kojem sudjeluju radiološki tehnolog, specijalist radiolog i fizičar. Nakon planiranja i točnog izračuna doze koju će ciljni volumen primiti, počinje liječenje.