Periferna pareza facijalnog živca u djece je relativno česta neurološka bolest koja zahvaća sedmi kranijalni živac. Uzroci mogu biti razni, od prirođenih do stečenih, a čak i nepoznati. Karakteriziraju je brojni klinički simptomi poput pareze mišića na jednoj polovici lica što dovodi do smanjene mišićne snage mimičkih mišića koje prati asimetrija lica i izglađene bore, ali i prisutnost senzornih smetnji u području inervacije ovog živca. Prije početka terapije potrebno je napraviti niz dijagnostičkih pretraga kako bi se odabralo ispravno liječenje. Fizioterapija se temelji na primjeni različitih metoda i tehnika fizikalne terapije od kojih su najuspješnije mimička terapija i elektrostimulacija. Cilj svih fizioterapijskih tehnika, a posebno mimičke terapije je postići što bolje funkcionalno stanje kod bolesnika uz minimalan ili nikakav deficit. Fizioterapijska procjena se u većini slučajeva provodi po SOAP modelu, te obuhvaća testove i procjene kao što su manualni mišićni test, House – Brackmannova skala, Sunnybrook i Yanigahara sustav procjene. Mimička terapija obuhvaća manualnu masažu lica, vježbe mišića lica i relaksaciju. Pokazalo se da je mimička terapija učinkovita u ublažavanju posljedica kod pacijenata s perifernom parezom facijalnog živca, jer potiče značajno poboljšanje u razini funkcioniranja i stupnju onesposobljenosti. Oporavak djeteta ovisit će o težini onesposobljenosti, tijeku i programu rehabilitacije, ali i o potpori obitelji i okoline.