U ovom radu će se predstaviti klinička slika, dijagnoza i liječenje bronhiolitisa, s posebnim naglaskom na fizioterapijsku procjenu i intervenciju kod bolesnog djeteta. Bronhiolitis je posljedica infekcije respiratornim virusima i to najčešće respiratornim sincicijskim virusom. Klinička slika bronhiolitisa može se podijeliti u 3 oblika kao blaga, umjerena i teška klinička slika. Glavna obilježja bolesti su povišena tjelesna temperatura, otežano disanje, pojačano lučenje sekreta u dišnim putovima i upala plućnog tkiva. Bronhiolitis se dijagnosticira pomoću kliničkog pregleda koji uključuje uzimanje anamneze, auskultacije, palpacije, mjerenja oksigenacije i opservacije djeteta. Od kliničkih metoda i testova se primjenjuje rendgenski pregled prsnog koša, te mikrobiološki testovi kojima se dokazuje uzročnik bolesti. Liječenje je simptomatsko, a uključuje antipiretske mjere, pojačanu hidraciju, inhalacije fiziološkom otopinom, primjenu bronhodilatatora i respiratornu fizioterapiju. Respiratorna fizioterapija se primjenjuje s ciljem eliminacije sekreta i skraćivanja hospitalizacije, a dijeli se na konvencionalne i moderne metode. U konvencionalne metode ubrajaju se vibracija, perkusija i posturalna drenaža. Konvencionalne metode se međusobno kombiniraju kako bi se što brže eliminirao sekret. Moderne metode su također, uspješne u eliminaciji sekreta i čine dopunu konvencionalnih tehnika, a pri tome nisu neugodne djetetu pružajući istovremeno veću kontrolu terapije. U moderne metode se ubrajaju tehnika forsiranog izdisaja, tehnike sporog protoka, visokofrekventne oscilacije prsnog koša i vježbe na terapijskoj lopti. U slučaju da medikamentozno liječenje i respiratorna fizioterapija ne mogu omogućiti ozdravljenje bolesnog djeteta u liječenju se primjenjuje invazivna ili neinvazivna ventilacija. Invazivna ventilacija provodi se primjenom endotrahealnog tubusa ili preko traheostome, premda učinkovita nosi sa sobom i dosta rizika zbog kojih je moguć nastanak komplikacija kao što su oštećenje dijela dišnog puta, otežano intubiranje, prijenos infekcije iz gornjih dijelova dišnog puta u donje, a sve to može produljiti hospitalizaciju. Neinvazivna ventilacija pozitivnim tlakom primjenjuje se kod djece s nešto lakšom kliničkom slikom uz pomoć maske i na taj način izbjegavaju se komplikacije invazivne ventilacije. Ovaj oblik ventilacije za dijete je puno ugodniji, a brzo daje dobre rezultate u poboljšanju respiratorne funkcije uz istovremenu primjenu odgovarajućih inhalacija. Kao komplikacije bronhiolitisa mogu se razviti pneumonija, atelektaze i brojni kardiovaskularni te neurološki problemi. U liječenju bronhiolitisa sudjeluju različiti zdravstveni stručnjaci koji moraju usko međusobno surađivati, kako bi doprinijeli što bržem liječenju i poboljšanju općeg stanje djeteta, a zbog toga je vrlo bitan timski rad i dobra komunikacija. Cilj rada je prikazati fizioterapijsku procjenu respiratorne funkcije bolesnog djeteta i fizioterapijsku intervenciju s ciljem poboljšanja općeg stanja djeteta.