Samoubojstvo je ljudski čin samouništenja, odnosno namjerno oduzimanje vlastita života. Prevencija obuhvaća primarnu, sekundarnu i tercijarnu razinu, optimalnije i pravovremeno identificiranje psihijatrijskih poremećaja, liječenje te nadziranje stanja oboljelih, rehabilitaciju i resocijalizaciju te ograničavanje dostupnosti štetnih i opasnih sredstava. Liječenje obuhvaća primjenu različitih skupine lijekova kao što su antidepresivi, anksiolitici, antipsihotici i stabilizatori raspoloženja te se uz farmakoterapiju koriste i elektrostimulativna, transkranijalna magnetna stimulacija te kognitivna terapija. Čimbenike rizika možemo podijeliti na primarne, sekundarne i tercijarne a prema dostupnim istraživanjima oni su muški spol, dob iznad 65 godina, obiteljski status (samci), usamljenost, nezaposlenost, neprepoznata krizna stanja, kronični bolesnici te zlostavljane osobe. Više od 90% osoba koje počine suicid ispunjavaju kriterije za neku od psihijatrijskih dijagnoza dok je oko 60% suicida povezano s poremećajima raspoloženja, ponajprije velikim depresivnim i bipolarnim afektivnim poremećajem. Medicinska sestra ima zadaću na temelju evaluacije trenutnog stanja pacijenta uočiti potrebe za sestrinskom skrbi, definirati probleme, utvrditi i provesti sestrinske intervencije te pratiti uspješnost skrbi.