Lijekom se smatra svaka tvar čija je namjena dijagnoza, suzbijanje, liječenje ili prevencija bolesti, odnosno promjena tjelesne strukture ili funkcije. Lijekovi se mogu primjenjivati enteralno, parenteralno i lokalno, a razlikujemo tekuće, polukrute, krute i plinovite oblike. Primjenjuju se prema pet pravila i tri provjere nakon kojih možemo biti sigurni da je prava doza lijeka primijenjena pravom pacijentu, u pravo vrijeme i na pravi način te da neće doći do pogreške. Kod primjene terapije može doći do neželjenog događaja, kao alergijske reakcije, anafilaktičkog šoka, infekcije, flebitisa/tromboflebitisa. Kako bi se pacijentu omogućila maksimalna sigurnost, potrebna je kvalitetna edukacija medicinske sestre/tehničara, koja se odvija tokom cijelog radnog staža, nikada ne prestaje i svaki dan se može naučiti nešto novo. Potrebno je vršiti, kako edukaciju osoblja, tako i pacijenata o vrsti lijeka, načinu primjene te mogućim nuspojavama. Sigurnost je najlegitimnija mjera kvalitete pružene njege u bolničkom sustavu i svaki dan se treba maksimalno unaprjeđivati. Potrebno pratiti smjernice i protokole te na kraju sve dokumentirati. Sve navedene mjere edukacije i sigurnosti vode povoljnom ishodu za pacijenta, ali i cijeli sustav.