Ekstrakorporalna membranska oksigenacija (ECMO), izvan je tjelesna tehnika pružanja produljene srčane i respiratorne potpore osobama čija srca i pluća ne mogu pružiti odgovarajuću količinu izmjene ili perfuzije plina za održavanje života. Tehnologija za ECMO uglavnom je izvedena iz kardiopulmonalne premosnice, koja pruža kratkoročnu potporu zatočenomnativnom cirkulacijom.Indikacije i upotreba izvantjelesne membranske oksigenacije (ECMO) nevjerojatno su napredovali tijekom posljednjih 20 godina, postao je osnovni alat u njezi odraslih i djece s ozbiljnom srčanom i plućnom disfunkcijom otpornom na uobičajeno liječenje. Danas je ECMO postao pouzdaniji s poboljšanjem opreme i povećanim iskustvom, što se odražava na poboljšanju krajnjih rezultata. Indikacije se proširuju na dulju uporabu u jedinici intenzivne njege. ECMO bi trebali provoditi samo zdravstveni radnici s obukom i iskustvom u njegovom pokretanju, održavanju i prekidu. ECMO je suportivna terapija, a ne liječenje koje samo modificira bolest, najbolji se rezultati postižu ako odaberemo pravog pacijenta, pravu vrstu ECMO-a i pravu vrstu konfiguracije (mjesto, upravljanje i predviđanje komplikacija). U ovom radu će se raspravljati o indikacijama, odabiru pacijenta, tehničkim aspektima, komplikacijama i utjecaju ECMO-a na kliničke ishode, također će biti obrađene komplikacije ishoda i odgovarajuće strategije upravljanja organima dok je na ECMO-u.