Cerebralna paraliza je skupina stanja karakteriziranih poremećajima motorike (narušena posturalna kontrola, poremećaj mišićnog tonusa) koji su posljedica ozljede mozga u razvoju. To je neprogresivno stanje koje je često povezano s invaliditetom djece, kao što su oštećenje vida, sluha, prostorne percepcije i percepcije svijesti. Mogući su govorni i jezični problemi te emocionalne teškoće. Holistički pristup u radu s djecom s cerebralnom paralizom je najzastupljeniji oblik rada. Dijete se gleda kao cjelinu i kao dio cjeline. Holističkim pristupom je ponajviše riječ o djetetovim potrebama. Svakodnevni problemi kroz koje dijete prolazi i sa kojim se susreće kroz odrastanje, psihološke (emocionalne, intelektualne) i fiziološke prepreke. Timska suradnja je neophodna u radu s djecom s cerebralnom paralizom, koja se provodi uz interdisciplinarni i transdisciplinarni pristup, stoga je bitno razlikovati vrste timova te usporediti iste. Fizioterapeut je neizostavni dio tima. Standardizirani testovi i klasifikacijski sustavi koje fizioterapeuta koristi u svrhu procjene djeteta s cerebralnom paralizom su sustav klasifikacije grubih motoričkih funkcija, indeks funkcionalnosti, Ashwort skala, sustav klasifikacije sposobnosti hranjenja i pijenja i drugi. Pristup djetetu je kroz holistički pristup u vidu fizioterapijskih intervencija poput Bobath , COPCA ili Vojta koncepta i edukacije roditelja. Dijete je potrebno prilagoditi na okolinu i uključiti u normalan život, stoga je (re)habilitacija usmjerena na obitelj. Uključenost roditelja u (re)habilitaciju jedan je od ključnih segmenata, njihova edukacija značajno pridonosi napretku djeteta. Igra je osnovno ljudske pravo, omogućuje važne kognitivne fizičke, socijalne i emocionalne razvojne dobrobiti te je neizostavni dio (re)habilitacije. Za provođenje učinkovite skrbi o djetetu s cerebralnom paralizom roditelji moraju biti educirani o važnosti igre i rekreacije kako bi se zadovoljile potrebe djeteta.