Propriocepcija je svjesni osjet položaja i kretnje tijela prisutna na svim razinama središnjeg sustava. Razlikujemo statičku propriocepciju ili svjesni osjet položaja i dinamičku propriocepciju ili svjesni osjet kretanja tijela (kinestezija). Ona je neizostavan pojam s kojim se čovjek susreće u svakodnevnom životu bilo u okviru treninga kod sportaša, rehabilitacije ili pak prevencije ozljeda. U ovom radu biti će detaljnije opisano samo značenje propriocepcije, njene glavne karakteristike, fizioterapijska procjena te fizioterapijska intervencija, odnosno vježbe propriocepcije kod uganuća gležnja. Uganuće ili distorzija je ozljeda gležnja koja nastaje prilikom nepravilnog doskoka na nogu ili prilikom trčanja i hodanja po neravnoj površini. U takvim situacijama najčešće dolazi do inverzije i adukcije stopala u plantarnoj fleksiji, gubitka ravnoteže i prenošenja velike težine na lateralne ligamente gležnja. Lateralna distorzija gležnja je najčešća ozljeda mišićno koštanog sustava kod rekreativaca i sportaša, ali i starije populacije. Razlikuju se tri stupnja distorzije gležnja. Najbitnije je da se što prije pregleda ozlijeđeni gležanj, ako postoji mogućnost jer je moguće da prilikom pojave hematoma i edema se smanji mogućnost palpacije ligamenata i mišića. Kod postavljanja dijagnoze prvo je potrebno isključiti prijelom. Potom, koristeći razne metode mjerenja i testova dobijemo uvid u pacijentovo stanje i točnu dijagnozu. Na temelju tih informacija krećemo u daljnju obradu u rehabilitaciji kao što su određivanje planova i ciljeva koje pacijent želi postići. U fizioterapijskoj intervenciji kod akutne distorzije gležnja prvo je potrebno primijeniti PRICE protokol, odnosno odmor, primjena leda i elevacija ekstremiteta. U subakutnoj fazi kada se edem smanji i bol nestaje, a kada je obrazac hoda normalan bitno je da se ligamenti zaštite bandažom ili ortozom. U trećoj fazi se počinje sa vježbama za jačanje muskulature, istezanju mišića, vježbama za povećanje opsega pokreta i velikim naglaskom na vježbama za propriocepciju. Kod određivanja vježbi propriocepcije bitno je procijeniti pacijentovu fizičku spremnost i pratiti određenu progresiju u izvođenju vježbi tako da se počne sa lakšim vježbama i slabijeg intenziteta, primjerice na stabilnim površinama, pa progresije prema težim vježbama i sa nestabilnim površinama.