Erik Homburger Erikson opisao teoriju o psihosocijalnom razvoju ličnosti čovjeka, jednu od najpopularnijih tema u razvojnoj psihologiji. Već kroz djetinjstvo popraćen je problemom krize identiteta- termina koji je i sam osmislio te po čemu je poznatiji široj populaciji. Zadržavši određene koncepte Sigmuda Freuda, razvio je teoriju koja opisuje utjecaj društvenih interakcija, događaja i odnosa kroz cijeli životni vijek osobe, od najranijeg djetinjstva pa sve do smrti. Kroz teoriju prikazanu kroz osam faza, naglašava da društvo i okolina imaju ključnu ulogu za razvoj ličnosti. U svakoj fazi postoje specifični razvojni zadatci, odnosno suočavanje čovjeka s unutarnjim sukobom koji bi trebao biti savladan jer se svaka faza temelji na uspješno riješenoj prethodnoj. Tijekom prve faze, u kojoj se sukobljavaju povjerenje i nepovjerenje, potrebno je izgraditi povjerenje kao temelj samoprihvaćanja kasnije u životu. Kroz drugu se sukobljavaju autonomija i sram ili sumnja, kroz treću inicijativa i krivnja, u četvrtoj želimo postići marljivost nasuprot inferiornosti, u petoj identitet naspram zbunjenosti, kroz šestu uočavamo sukob intimnosti i izolacije, u sedmoj generativnost i stagnaciju, a u posljednjoj, osmoj fazi, cilj je postići integritet naspram očaja. Nakon savladane svake faze pojedinačno i riješene krize, uspješno se razvija određena psihološka vrlina, a ličnost se gradi. Poznavanje Eriksonove teorije važno je fizioterapeutu zbog prevencije potencijalnih problema koji se mogu stvoriti prilikom pristupa pacijentu te planiranjem i provedbom samog plana terapije. Također, često nam može pomoći kod boljeg razumijevanja pacijenta, lakše komunikacije, izbora i prilagodbe terapije i vježbi te prevenciji određenih stanja kada posumnjamo u nešto.