Starenje predstavlja ireverzibilne i progresivne promjene koje obuhvaćaju funkciju stanica, tkiva, organa kao i kompletnog organizma tijekom vremena. Promjene u starosti dovode do postepenog gubitka funkcija. Kod normalnog starenja postepeno se smanjuje funkcija organa, regulacija krvnog tlaka, sposobnost adaptacije na različite utjecaje okoline. Time se povećava osjetljivost prema bolestima i povredama. Kod sekundarnog starenja su fiziološki procesi starenja udruženi sa bolešću, štetnim utjecajem okoline, nekontroliranim unosom hrane, nekontroliranim trošenjem lijekova i nedovoljnim kretanjem. Sve promjene koje prate starenje nameću potrebu brige o starijim osobama. Fizioterapija je neovisna zdravstvena profesija koja pruža usluge razvijanja, zadržavanja i povrata maksimalne pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti i obuhvaća pružanje potpore u okolnostima kada su pokret i funkcija ugroženi procesom starenja, ozljedom ili bolešću. Promjene psihofizičkih osobina tijekom procesa starenja mogu otežati neke aspekte svakodnevnog funkcioniranja čovjeka. Različitim postupcima, u kojima su uključeni i neki fizioterapijski, mogu se bitno usporiti nepoželjni procesi. Stoga je cilj ovoga rada analizirati promjene psihofizičkih osobina kod starijih osoba i predložiti postupke koji bi mogli doprinijeti boljitku funkcioniranja u starijoj životnoj dobi.