Anoreksija i bulimija nervoza spadaju u poremećaje u prehrani, koji se danas u općoj populaciji više smatraju modnim trendom, a rijetko poremećajem. Puno istraživanja ukazuje na to kako se radi o više vrsta čimenika kao što su: biološki, psihološki, socijalni i kulturološki čimbenici. Nezadovoljstvo vlastitim izgledom jedan je od glavnih rizičnih faktora za nastanak poremećaja u prehrani. Genetika isto tako ima veliki utjecaj na nastanak anoreksije i bulimije, kao i mediji. Prisutna je veza i između zlostavljanja i poremećaja u prehrani, iako ne znači da će svaka zlostavljana osoba oboljeti od anoreksije i bulimije. Prvi korak u liječenju je utvrditi fizički i mentalni status oboljele osobe, liječenje se odvija u tri smjera: medikamentozno, psihoterapija i bolničko liječenje. U psihoterapiju je važno uključiti i obitelj (i roditelje i braću i sestre). Jedini lijek namjenjen liječenju poremećaja prehrane je fluoxetin koji se koristi kod bulimije nervoze, ostali lijekovi koriste se za komorbiditete. Bolničko liječenje individualno je jer su komplikacije specifične, a najčešće se hospitaliziraju oboljeli od anoreksije nervoze. Medicinske sestre imaju veliku ulogu već od početka tj. u prevenciji poremećaja u prehrani. Medicinska sestra u vrtićima i školama uz učitelje, dijetetičare, psihologe i ostale stručnjake trebala bi osmisliti zdrave planove prehrane. Medicinska sestra može obitelji predložiti i razne grupe kao što su grupa oboljelih od poremećaja u prehrani, grupa oboljelih od anoreksije nervoze, grupa oboljelih od bulimije nervoze i slično. Veliku ulogu imaju i medicinske sestre u bolnicama. Upravo su medicinske sestre te koje provode najviše vremena s pacijentima. Poželjno je da medicinska sestra uspostavi dobar, prijateljski odnos s pacijentima kako bi joj se povjerili.