Posturalna kontrola je sposobnost tijela da održava ravnotežu. Posturalna kontrola značajno ovisi o integraciji vizualnih, vestibularnih i somatosenzornih informacija. Vizualne informacije služe djetetu kao poticaj za kretanje i kao povratne informacije putem kojih dijete uči ispravljati i poboljšavati svoje kretanje. Vid je jedan od tri osnovna ulazna kanala koji kontroliraju posturalnu stabilnost, koja predstavlja sposobnost tijela da održi težište iznad površine oslonca u različitim antigravitacijskim uvjetima, zajedno s vestibularnim i somatosenzornim sustavom. Cilj rada je istražiti razvoj posturalne kontrole u djece s oštećenjem vida iz pristupa fizioterapeuta te istražiti specifične probleme koje imaju djeca s oštećenjem vida. U djece oštećenje vida utječe na njihov cjelokupni razvoj, uključujući njihov motorički razvoj i stjecanje vještina. Dolazi do kašnjenja u grubim motoričkim funkcijama, kao što su kontrola glave, sjedenje, stajanje, puzanje i hodanje tijekom prve godine života. Prvi znakovi kašnjenja u razvoju djeteta s oštećenjem vida povezani su s kontrolom glave u potrbušnom položaju. Motorički razvoj djece s oštećenjem vida razlikuje se od tipičnog razvoja vršnjaka, što čini i socijalizaciju djece s oštećenjem vida težom, te narušava njihovu kvalitetu života. Fizioterapijska intervencija djeteta s oštećenjem vida započinje s procjenom motoričkih sposobnosti djece s oštećenjem vida, a uključuje Procjenu spontano generiranih pokreta, Test motoričkih sposobnosti dojenčeta, Motorički profil dojenčeta, Test razvoja grube motoričke sposobnosti, Movement Assessment Batery for Children 2, Test grubih motoričkih funkcija za djecu s pridruženim cerebralnim oštećenjem vida te procjenu kvalitete života djece s oštećenjem vida. Fizioterapijska intervencija djece s oštećenjem vida naglasak stavlja na poticanje varijabilnosti pokreta. Koordinacija pokreta, lokalizacije ili percepcije tjelesnih segmenata kod slijepih osoba može se nadoknaditi intenziviranjem proprioceptivnog i vestibularnog sustava. U ranoj intervenciji djece s oštećenjem vida potrebno je djelovati na poboljšanje repertoara i varijabilnosti pokreta i kretanja. Fizioterapeut djetetu osigurava sigurno i stimulativno okruženje te mu omogućava dovoljno vremena kako bi se dijete prilagodilo i odgovorilo na zahtjeve okoline.