Sažetak | Prva psihotična epizoda spada u psihičke poremećaje te je jedna od najčešćih oblika psihičkih poremećaja. Psihoza je težak mentalni poremećaj koji označava stanje pogrešnog percipiranja stvarnosti. Prve psihoze ili prvi psihotični poremećaji obično i najčešće se javljaju u mlađoj populaciji. Vrijedi naglasiti da se 10 do 15% psihoza javlja prije 18. godine života tzv. psihoza s ranim početkom, a 1 do 3% prije 13. godine tzv. psihoza s vrlo ranim početkom. Ono što je zajedničko svim psihozama je prisutnost psihotičnih simptoma čija je glavna značajka krivo percipiranje stvarnosti. Obično se problemi javljaju u „pubertetskoj dobi“, problemi u školi, svađa s roditeljima. Bolest, tj. poremećaj se razvija postepeno kroz određen broj godina. Prva psihotična epizoda podrazumijeva prisutnost simptoma iz više aspekata, uključujući pozitivne- obmane osjetila, sumanute ideje; negativne- gubitak volje, gubitak motivacije, emocionalno zaravnjenost, socijalno povlačanje; kognitivne- smetnje pozornosti, apstraktno mišljenje; afektivne- tjeskoba, depresivnost i psihomotorne- katatonija, bizarnost, agitacija, psihomotorna usporenost. Psihoaktivne tvari dodatno utječu na zbivanja i potiču ili uzrokuju psihozu. Marihuana, alkohol, LSD i ekstazi su halucinogene droge koje mogu izazvati i pogoršati psihozu. Pravovremeno prepoznavanje, dijagnosticiranje i liječenje psihotičnih poremećaja zahtjevan je zadatak. Nakon povlačenja psihotičnih simptoma važno je daljnje uzimanje lijekova prema preporuci psihijatra. Prema istraživanjima vidljivo je da je liječenje prve psihotične epizode u velikom postotku uspješno, te se u većini slučajeva postiže remisija akutnih simptoma psihoze, do kraja prve godine liječenja. U istraživanjima je također vidljivo da se tijekom druge godine liječenja barem kod polovice pacijenata ponovo javlja nova akutna psihoza, koja je u najvećem broju posljedica prekida uzimanja lijekova. Temelj liječenja prve psihotične epizode su antipsihotici. Antipsihotici su lijekovi koje možemo podijeliti na starije (prva genaracija) i novije (druga i treća generacija). Primjene različitih radnih terapija, okupacijskih, psihoterapije i socioterapije isto tako su bitni za uspješno liječenje. Kod medicinskih sestara/tehničara važan je individualan pristup i provođenje farmakoloških, terapijskih i rehabilitacijskih intervencija. |