U dijagnostici intrakranijskih tumora primarni cilj je otkriti prisutnost tumora, odrediti lokalizaciju, proširenost i veličinu te odrediti njegove tkivne karakteristike. Osnovna podjela tumora je na primarne i sekundarne. Primarni tumori mogu biti benigni i maligni. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji podijeljeni su u četiri gradusa (I-IV). S obzirom na vrstu stanica primarne tumore mozga dijelimo u dvije skupine, a to su gliomi i neglijalni tumori, koji potječu od drugih stanica. Najčešći gliomi koji se pojavljuju u odrasloj dobi su glioblastom, oligodendrogliom i astrocitom, a kod neglijalnih tumora to su mezenhimalni tumori od kojih je najbrojniji meningeom. Dvije metode koje imaju najznačajniju ulogu u procjeni tumora mozga su magnetska rezonancija (MR) i kompjutorizirana tomografija (CT). MR je osjetljiviji od CT-a u detekciji intrakranijskih tumora te pomoću MR-a možemo prikazati ishodište tumora i odnos tumora prema okolnim strukturama, dok je CT korisniji kod kalcifikata, krvarenja i koštanih anomalija. Napredne tehnike magnetske rezonancije imaju veliku ulogu u prikazu fizioloških informacija te o biologiji tumora mozga. Za procjenu tumora mozga u nuklearnoj medicini koristi se pozitronska emisijska tomografija (PET) i jednofotonska emisijska tomografija (SPECT). Ove metode pružaju informacije o metaboličkom statusu različitih tumora mozga.