U posljednjem desetljeću došlo je do značajnog poboljšanja preživljavanja nedonoščadi rođene u gestacijskoj dobi 28 tjedana i manjoj, a u nedonoščadi ekstremno male porođajne težine i gestacijske dobi postoji povećan rizik od lošeg dugoročnog rasta te kognitivnog i jezičnog deficita. Povećavanje preživljavanja među nedonoščadi ekstremno niske porođajne težine i gestacijske dobi rezultat je tehnološkog i terapijskog napretka tijekom posljednja dva desetljeća, povećavajući preživljavanje među najmanjom, najnezrelijom nedonoščadi, od 22. do 23. tjedna trudnoće. Nedonoščad vrlo niske porođajne težine u neonatološkim jedinicima intenzivnog liječenja mogu doživjeti nepovoljne ishode zbog nezrelog respiratornog i imunološkog sustava, njihove potrebe za naprednom nutritivnom podrškom i česte potrebe za invazivnim uređajima ili postupcima. Komplikacije uočene u nedonoščadi nakon rođenja odražavaju i nezrelost organskih sustava i potrebu za intenzivnim intervencijama za preživljavanje. Kao i kod smrtnosti, rizik od ovih komplikacija smanjuje se s povećanjem trajanja gestacije i sazrijevanjem. Nedonošče je nakon prijevremenog poroda smješteno u neonatološku jedinicu intenzivnog liječenja, gdje ga s jedne strane okružuje medicinsko osoblje, a s druge strane razni uređaji potrebni za liječenje i održavanje života. Odvajanje roditelja, odnosno majke, od djeteta zbog medicinskih problema povezanih s preranim rođenjem remeti uobičajeni postupak vezivanja. Kod prijevremenog poroda, majka i dijete su ograničeni na rano razvijanje ove veze jer je dijete u inkubatoru zbog potrebe za liječenjem. Zbrinjavanje nedonoščeta ekstremno niske porođajne težine zahtijeva specifična znanja i stručnost uz primjenu sofisticiranih uređaja i postupaka kako bi se povećala mogućnost adekvatnog postnatalnog razvoja i negativne zdavstvene posljedice svele na minimum.