U ovom je radu prikazana složena uloga medicinske sestre u procesu liječenja i rehabilitacije osoba oboljelih od shizofrenije a u cilju poboljšanja kvalitete njihova života. Shizofrenija je duševna bolest koja uglavnom ima kroničan tijek, najčešće počinje u ranoj adolescenciji, a manifestira se poremećajem niza psihičkih funkcija, čija izraženost i intenzitet ovise o tipu shizofrenije. Shizofrenija uzrokuje, najčešće, već od samoga početka bolesti poremećaje i probleme u okviru niza oblika socijalnog funkcioniranja – radnog, obiteljskog i općenito socijalnog – što sve nepovoljno utječe na kvalitetu života oboljele osobe. Prevalencija shizofrenije na temelju različitih istraživanja provedenih u svijetu kreće se od 1,2 - 6,0. Jednaka je u muškaraca i žena s razlikom što se bolest u muškaraca počinje javljati u ranijoj životnoj dobi nego u žena. Incidencija shizofrenije u različitim istraživanjima kreće se između 0,40 i 0,80 na 1.000 stanovnika ako se promatra cijela populacija, a ako se promatra populacija iznad 15-te godine života tada je incidencija između 0,30 do 1,20 na 1.000 stanovnika. Točan uzrok shizofrenije još uvijek nije poznat. Postoje brojne hipoteze o uzrocima shizofrenije koje uključuju biološke, psihosocijalne čimbenike te stresni model. Važna je i činjenica da osobe koje boluju od shizofrenije mogu tijekom života razviti i razne tjelesne bolesti i poremećaje, akutnog ili kroničnog tijeka. Uz to kod osoba oboljelih od shizofrenije može biti prisutan i psihijatrijski komorbiditet kao što je npr. poremećaj ličnosti, povišena konzumacija psihoaktivnih tvari (alkohol, droga) sve do razine ovisnosti. Sve navedeno dodatno usložava proces liječenja kako u hitnim situacijama tako i u dugoročnom održavanju stabilnog stanja. Farmakoterapija ima izuzetno važnu ulogu u liječenju shizofrenije ali sama primjena lijekova ne može dovesti do zadovoljavajućeg dugoročnog poboljšanja i održavanja postignute remisije. Nužno je dugotrajno provoditi i različite psihoterapijske i socioterapijske postupke s ciljem dugotrajnog održavanja postignute remisije, prilagodbe bolesnika na život s ovom bolešću te što kvalitetnijeg uklapanje u društvo u okviru mogućnosti s obzirom na određena trajna oštećenja psihičkih funkcija. Kvaliteta života osobe oboljele od shizofrenije značajno ovisi o kvaliteti organizacije i funkcioniranja društvenog sustava vezanog uz dugotrajnu skrb za osobe koje boluju od psihijatrijske bolesti ili poremećaja što bazično uključuje zdravstvenu i socijalnu službu ali i širu društvenu zajednicu. U tom cjelokupnom i složenom procesu posebno značajno mjesto ima medicinska sestra u svim fazama liječenja shizofrenih bolesnika (bolničkog i vanbolničkog) kao i dugoročne rehabilitacije osoba oboljelih od shizofrenije. Uloga medicinske sestre je složena i višeslojna u ovom procesu. Medicinska sestra, zbog specifičnosti same bolesti mora obavljati svoju klasičnu profesionalnu ulogu u procesu liječenja u bolničkom i vanbolničkom sustavu kao i složenu ulogu u procesu dugoročne rehabilitacije s ciljem održavanja postignute remisije bolesti ali i osiguravanja kvalitete života. U okviru nekih sustava organizacije navedenih aktivnosti medicinska sestra funkcionira kao dio tima, ali u nekim predviđene aktivnosti obavlja potpuno samostalno. Sve to, uz zahtjevnu i odgovornu ulogu koju medicinske sestra obavlja u okviru svojih svakodnevnih radnih obveza, uključuje i njezinu kontinuiranu cijeloživotnu edukaciju.