Reumatoidni artritis je kronična upalna sistemska bolest vezivnog tkiva koja se očituje prvenstveno upalnim promjenama na zglobovima, ali ima i brojne izvanzglobne manifestacije na drugim organima i tkivima. Mogu oboljeti pripadnici svih dobnih skupina, a najčešće se javlja dobi između 20. i 45. godine i predstavlja velik socioekonomski i javnozdravstveni problem jer, unatoč liječenju, dovodi do radne nesposobnosti i invalidnosti. Tijek bolesti može varirati od blagog oligoartritisa do progresivnog poliartritisa sa velikim oštećenjima zglobova. Uzrok nastanka ove bolesti je nepoznat, ali se pojava bolesti povezuje s genetskom predispozicijom, infekcijama, stilom života i prehrane, hormonskim čimbenicima i izloženosti nepovoljnim okolišnim čimbenicima. Dijagnoza reumatoidnog artritisa postavlja se na temelju anamneze, kliničkog statusa i dijagnostičkih pretraga. Liječenje reumatoidnog artritisa je simptomatsko, a ciljevi liječenja usmjereni na zaustavljanje ili usporavanje bolesti, umirivanje ili ublažavanje upalne aktivnosti i očuvanje funkcionalne sposobnosti lokomotornog sustava. Zdravstvena njega je sastavni dio prevencije i skrbi o oboljelima od reumatoidnog artritisa.