U ovom radu prikazat će se važnost molekularnog profiliranja raka uz primjere dijagnostike raka pluća, dojke i debelog crijeva. Rak je jedan od vodećih uzroka smrtnosti u svijetu stoga se smatra da su nužna svakodnevna istraživanja i primjena novih tehnologija u svrsi otkrivanja biologije raka. Karcinom, odnosno rak, nastaje umnažanjem novih, genetički drugačijih stanica koje potiskuju okolno tkivo. Generalno, oni se dijele na maligne, benigne i proliferativne skupine, a oblikom, obzirom na njihovu lokalizaciju, oni mogu biti multicentrični ili unicentrični. Umnažanje stanica može se odvijati ekspanzivno pri čemu stanice rastu jednolično, ravnomjerno potiskujući okolno tkivo na sve strane čime se stvara čahura koja uzrokuje atrofiju okolnog tkiva; infiltrativno, pri čemu se maligne stanice neravnomjerno šire poput krakova u tkivo što ovaj tip kirurški čini teško operativnim sve do destruktivnog umnažanja pri kojem dolazi do potpunog razaranja zdravog tkiva te se maligne stanice šire na druge organe. Usredotočit ćemo se i na biomarkere koji su neinvazivni, reproducibilni i validirani čime se cilj primjene biomarkera svodi na što raniju detekciju karcinoma. Biomarkeri mogu biti posebno korisni u slučaju pacijenata kojima je potreban bliži nadzor ili odluka o biopsiji. Oni bi optimizirali testiranje zasnovano na dva načina. Prvenstveno, omogućili bi jasnije kriterije za odabir probira kako bi se ograničili troškovi. Sekundarno, validirana skupina biomarkera može pružiti procjenu rizika nakon probirnog testa, primjerice, kod otkrivanja rane faze karcinoma, predviđanja ishoda ili odgovora na pomoćnu terapiju za one s visokim rizikom od recidiva. Također, u daljem tekstu, bit će prikazano kako izgleda idealan biomarker, prednosti i nedostatke molekularnog profiliranja raka te nove tehnološke metode dijagnosticiranja istog.