Dekubitus je lokalizirano područje oštećenoga tkiva koje je nastalo kao rezultat nekontrolirane kompresije mekih tkiva, najčešće između podloge i koštanih izbočenja. Pritiskom na tkivo dolazi do postepenog oštećenja cirkulacije, drugim riječima manjka hranjivih tvari i kisika. Najčešće se javlja nakon dugotrajne imobilizacije ležanja na boku, leđima i potrbuške. Nastanku dekubitusa pogoduju razni čimbenici koji se dijele na unutarnje i vanjske, a neki od njih su: starija životna dob, gubitak senzibiliteta kože, terminalna maligna bolest te nečista i vlažna koža uz nabore na postelji. Postoji četiri stupnja i dvije kategorije dekubitusa prema klasifikaciji NPUAP-a. Prilikom prijema onkološkog pacijenta na odjel ili ustanovu potrebno je pomoću ljestvica procijeniti rizik za nastanak dekubitusa, najčešće skale koje se koriste su Braden, Norton i Knoll skala. Medicinska sestra ima niz ciljeva i intervencija kako bi spriječila dekubitus kod onkoloških bolesnika. Potrebno je osigurati bolesniku česte promjene položaja kako bi se smanjio pritisak. Položaj je potrebno mijenjati svaka dva sata. Dosta bitno je održavati higijenu kože na način da se pacijenta svakodnevno kupa, a njega kože mora biti redovita blagim sapunom i vodom te brisanje tijela mekim ručnikom. Adekvatna prehrana treba biti osigurana, pod to se misli adekvatan unos kalorija i proteina, vitamina, minerala te nutritivnih suplemenata. Pacijent koji je inkontitentan, njegova koža je konstantno izložena sekretima i bakterijama, a to se može spriječiti pomagalima kao što su pelene, kateteri i stome. Kod prijema ili tijekom boravka na odjelu, onkološki pacijent može imati niz sestrinskih dijagnoza od kojih neke su: dekubitus, visok rizik za dekubitus, visok rizik za infekciju, bol i visok rizik za oštećenjem tkiva.