Zlostavljanje je svaki oblik tjelesnog, emocionalnog ili seksualnog zlostavljanja, zanemarivanja, nemara i iskorištavanja djece, te posljedično nastale opasnosti po djetetovo psihičko ili fizičko zdravlje. Brojne su posljedice koje proizlaze iz zlostavljanja, a mogu se primijetiti u fizičkom izgledu, međuljudskim odnosima, obrazovnim uspjesima te ponašanju. Poznato je četiri oblika zlostavljanja djece, a to su: emocionalno, tjelesno, spolno i zanemarivanje. Osim ta četiri glavna oblika, postoje još neki oblici kao što su: fetalno zlostavljanje, sindrom tresenog djeteta, svjedočenje nasilju u obitelji, nasilje među vršnjacima i putem modernih tehnologija te Münchausenov sindrom preko posrednika. Vrlo često se oblici zlostavljanja isprepliću te dijete vrlo često biva zlostavljano kroz nekoliko oblika u isto vrijeme. Zlostavljanje djece, neovisno o obliku, uvijek ostavlja privremene posljedice, a često i trajne. Posljedice mogu biti tjelesne ili emocionalne, a sve posljedice ostavljaju trag na djetetovu rastu i razvoju. Prevencija zlostavljanja djece doista je problematična jer bi svako dijete trebalo biti zaštićeno unutar obiteljske zajednice, a i zlostavljanje djece još je tabu tema. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u psihofizičkom oporavku zlostavljanog djeteta. Medicinska sestra trebala bi prepoznati zlostavljanje u djece, sudjelovati u liječenju, provoditi proces zdravstvene njege i provoditi prevenciju. Djeca su najosjetljivija skupina te pri sumnji na zlostavljanje, medicinska sestra mora biti vrlo pažljiva u komunikaciji sa djetetom i roditeljima. Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece obilježava se svake godine 19. 11.