Demencija je klinički sindrom karakteriziran globalnim, ireverzibilnim i progresivnim gubitkom mogućnosti kognicije s etiološkom podlogom organske bolesti središnjeg živčanog sustava. Gubitak kognicije podrazumijeva propadanje stečenih mentalnih funkcija kao što su prosuđivanje, zaključivanje, logičko razmišljanje i pamćenje. Simptomatologija demencije sekundarno uvjetuje nastanak nemogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti i povećava ovisnost oboljelog o pomoći obitelji. Uzroci demencije mogu biti vaskularna, infektivna, neurodegenerativna, traumatska, metaboličko-toksična i neoplastična bolesna stanja. Nužno je razlikovati, uzimajući u obzir tijek i prognozu bolesti, klasičnu staračku zaboravljivost koju karakterizira mogućnost usvajanja novih informacija od demencije kod koje ireverzibilno propadaju stečene mentalne funkcije. Sukladno tomu, dementni bolesnici imaju očuvane kognitivne spoznaje isključivo o događajima u daljoj prošlost. Demencija se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali najčešće obolijevaju osobe u starijoj životnoj dobi. Prvi znakovi oboljenja su prisutni najčešće oko 60-te godine života. Proporcionalno porastu udjela starije populacije, povećava se i postotak oboljelih od demencije na globalnoj razini. Aktualni epidemiološki podatci, sukladno negativnom prirodnom prirastu, svrstavaju Republiku Hrvatsku u europske zemlje s prosječnom stopom bolesnika oboljelih od demencije. S obzirom na podatke o incidenciji AB-a, prema kojima 5% osoba starijih od 65 godina ima demenciju, 10% starijih od 75 godina, a nakon 85. godine života, barem je 40 do 50% populacije u početnom stadiju AB-a, očekuje se znatan porast broja bolesnika s AB-om. (1) Gubitkom kognicije i progresijom oštećenja mozga, bolesnikova mogućnost samozbrinjavanja se smanjuje. U konačnici, bolesnicima je potreban kontinuirani nadzor i medicinska skrb. Izrazito važnu ulogu u skrbi za bolesnika tijekom hospitalizacije i edukaciji obitelji ima medicinska sestra. Isključivo individualizacijom planova zdravstvene njege možemo zadovoljiti specifične potrebe i olakšati tegobe bolesnika oboljelih od demencije. Važno je istaknuti ulogu obitelji, kao najčešće pružatelje njege i skrbi, zbog nepostojanja specijaliziranih ustanova za zbrinjavanje i skrb o osobama oboljelima od demencije.