Spavanje-budnost predstavlja dominirajući ciklus u ljudskome životu. Sukladno tome, važno je razumjeti neurobiološku osnovu spavanja. Dio rada posvećen je prikazu moždanih područja koja se vežu uz spavanje i budnost, te hormone uključene u taj mehanizam. Pojašnjen je cirkadijurnini ritam, i ulogu melatonina kod njega. Poznavanje značenja cirkadijurnih ritmova i moždanih valova temelj je za razumijevanje spavanja. Sukladno tome, spavanje se navodi kao složen proces, opisano je od koliko se ciklusa sastoji, što je hipnogram i u koje svrhe se koristi. Osim toga, rad nudi objašnjenje različitih stadija spavanja (REM i ne-REM faze sna), te laboratorijskih postupaka za praćenje i dijagnozu bolesnika. Navedeni su različiti poremećaji spavanja, neki su češće u djece, neki u odraslih. Obično se dijele u dvije velike grupe .U prvoj grupi su tzv disomnije, to su poremećaji vezani uz duljinu, kvalitetu ili vrijeme spavanja. U drugoj grupi su parasomnije, to su raznolika događanja tijekom spavanja: noćni strahovi, noćne more, škripanje zubima, pričanje u snu, mjesečarenje, enureza ili noćno mokrenje. U radu se navode i fiziološki učinci spavanja, koji uključuju poseban proces čišćenja otpadnih tvari, koje se nakupljaju u intersticijskoj tekućini kao rezultat metabolizma moždanih stanica. Isto tako je važan osvrt na deprivaciju spavanja i na njene posljedice. Na kraju je utvrđena povezanost manjka spavanja sa oksidativnim oštećenjem neurona u mozgu, koje dovodi do pojave neurodegenerativnih bolesti od kojih je najčešća i najviše istražena Alzheimerova bolest, koja predstavlja veliki javnozdravstveni problem.