Karcinom dojke je većinski maligna bolest žena. Ona predstavlja veliki javno – zdravstveni i zdravstveni problem. Postavljanje dijagnoze karcinoma dojke započinje uzimanjem anamneze i fizikalnim pregledom. Dijagnoza karcinoma se postavlja na temelju samopregleda dojki ili njihove palpacije prilikom liječničkog pregleda, mamografije, UZV-a, magnetske rezonance, biopsije i drugih pretraga. Nakon potvrde dijagnoze, započinje se sa liječenjem koje se sastoji od kemoterapije, radio terapije, hormonske terapije, imunoterapije ili kirurškog zahvata ovisno o stadiju karcinoma. Zahvaćenost limfnih čvorova je jedan od najbitnijih indikatora prognoze liječenja. Što su metastaze udaljenije od primarnog karcinoma to je prognoza liječenja lošija. Uloga medicinske sestre u zdravstvenoj njezi bolesnice oboljele od karcinoma dojke je neupitna. U planiranju zdravstvene njege potreban je specifičan pristup. Neophodno je pokazati stručnost i znanje, ali istovremen pružiti emocionalnu i psihološku potporu pacijentici. Važno je pravovremeno uočavanje potreba i izrada plana zdravstvene njege sukladno potrebama pacijentica. Također, veliku ulogu ima i psihološka pomoć pri sučeljavanju sa dijagnozom karcinoma i mogućim problemima vezanim uz samopercepciju kod pacijentica. Također zdravstvena njega se temelji na edukaciji pacijentica o specifičnim znanjima poput vježbi ramenog zloba kako bi se spriječile postoperativne komplikacije i omogućilo što brži oporavak te smanjenje trajanja boravka u bolnici.