Zdravstveno ponašanje obuhvaća sve radnje i ponašanja koje pojedinac poduzima u svrhu očuvanja i poboljšanja vlastitog zdravlja. Protektivna zdravstvena ponašanja dovode do poboljšanja zdravlja, poput adekvatne prehrane i tjelesne aktivnosti za razliku od rizičnih ponašanja koja povećavaju rizik od bolesti poput pušenja, prekomjernog unosa alkohola i rizičnog spolnog ponašanja. Utjecaj na provođenje protektivnog zdravstvenog ponašanja u velikoj mjeri imaju sociodemografske karakteristike pojedinca, njegovi osobni stavovi i motivacija. Od pojave prvih slučajeva zaraze Sars Cov2 virusom ističe se potreba za prihvaćanjem protektivnih mjera u svrhu zaštite populacije od rizika oboljenja i većina javnozdravstvenih programa je usmjerena k tom cilju. Kako bi se javnozdravstvene intervencije koje su usmjerene na prihvaćanje protuepidemijskih mjera što uspješnije provele potrebno je razumijevanje mehanizama i prediktora o kojima ovisi njihovo prihvaćanje. U mnogobrojnim provedenim studijama istraživači se bave u pravo tim pitanjem, a intervencije se zasnivaju na već prepoznatim odrednicama opisanim u teorijama zdravstvenog ponašanja. U ovom završnom radu će se pokušati prikazati najbitniji prediktori koji utječu na prihvaćanje zaštitnih ponašanja u svrhu prevencije Covid-a 19.