Depresija i anksioznost najčešće su psihijatrijske bolesti uočene u općem medicinskom okruženju. Etiologija depresivnog poremećaja je višestruka, a ulogu imaju i genetski i okolišni čimbenici. Nije jasno definirana osnovna patofiziologija depresivnog poremećaja. Na složenu interakciju između dostupnosti neurotransmitera i regulacije receptora te osjetljivosti u osnovi afektivnih simptoma ukazuju trenutni dokazi. Dijagnoza depresije temelji se na anamnezi i tjelesnim nalazima. Nisu dostupni dijagnostički laboratorijski testovi za dijagnosticiranje depresivnog poremećaja. Samo lijekovi i kratka psihoterapija (kognitivno-bihevioralna terapija, interpersonalna terapija) mogu ublažiti simptome depresije. Kombinirana terapija također je povezana sa znatno većim stopama poboljšanja simptoma depresije; povećana kvaliteta života; i bolja usklađenost liječenja. Utjecaj vježbi na prevenciju i liječenje depresije i mentalnih poremećaja je velik, kao i primjena alternativnih pristupa sa svrhom prevencije i liječenje depresije. Vježbanje i tjelesna aktivnost ključni su čimbenici za sprječavanje i upravljanje kod većine bolesti i povezanim mortalitetom u općoj populaciji, a to se ne razlikuje ni za osobe s depresijom. Dokazi su pokazali da se tjelesna aktivnost i vježbe trebaju propisati osobama s depresijom radi promicanja općeg zdravlja, što je pokazano u poboljšanjima kardiovaskularnih i metaboličkih markera kao što su kondicija, težina, te količina masnog tkiva u ljudskom tijelu što posljedično poboljšava i opće stanje pacijenata vidljivo na njihovom raspoloženju, ponašanju i u ostalim socijalnim čimbenicima.