Sažetak | Osnovno održavanje života (BLS) se sastoji od postupaka kojima laici i medicinsko osoblje, bez upotrebe dodatnih pomagala, nastoje održati bolesnika koji se nalazi u srčanom arestu stabilnim. Kod osoba u srčanom arestu, srce – glavna pumpa kardiovaskularnog sustava, ima poremećaje u električnom provodnom sustavu i samim time nema fiziološku sposobnost održavanja krvotoka. Uz krvožilni sustav vezan je i dišni sustav, tako da smanjivanje funkcije jednoga, paralelno smanjuje i funkciju drugoga. Osnovno održavanje života temelji se na konceptu lanca preživljavanja, koji na jednostavan način opisuje postupak s unesrećenim bolesnikom u svrhu osiguravanja što bolje stope preživljavanja aresta. Lanac preživljavanja se sastoji od ranog prepoznavanja, rane kardiopulmonalne reanimacije (KPR), rane defibrilacije uz pomoć automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) i postreanimacijske skrbi u medicinskim ustanovama. Stanje srčanog aresta može nastupiti naglo i u bilo kojoj situaciji, tako da u slučaju kada nije dostupno medicinsko osoblje, reanimaciju obavljaju laici. Ako osoba nije izučena o KPR, medicinski dispečer kojeg je potrebno zvati kada se ustanovi da osoba ima srčani arest može navoditi osobu o načinu izvođenja pravilne KPR. KPR se sastoji od masaže srca i umjetnog disanja u omjeru 30 pritisaka : 2 upuhivanja. KPR je potrebno obavljati sve do dolaska medicinskog osoblja ili vidnog poboljšanja stanja bolesnika. U slučaju da se u okolini nalazi AVD, dispečer može navesti osobu na njegovu lokaciju, a upotrebom AVD-a u roku od 5 minuta od utvrđivanja aresta značajno povećava stopu preživljavanja. U cijelom toku reanimacije potrebno je održavati prohodnost dišnog puta. AVD je prijenosni, automatizirani defibrilator koji ima sposobnost samostalnog očitavanja srčanog ritma i njegovu analizu. AVD je kompaktan, jednostavan za korištenje i jasno su označena uputstva. Prilikom rada s AVD treba poštivati osnovne mjere sigurnosti. Kod osnovnog održavanja života uz upotrebu vanjskog AVD-a na terenu od strane laika, iznimno je važna jasna komunikacija osobe koja pruža pomoć i medicinskog dispečera. Do srčanog zastoja može doći zbog nekoliko razloga, od kojih su neki reverzibilni, a neki ireverzibilni. Reverzibilni razlozi se dijele na tzv. četiri H i četiri T razloga – hipoksija, hipovolemija, hiperkalemija, hipotermija, tenzijski pneumotoraks, tamponada srca, trovanje i tromboemboličke opstrukcije krvožilnog sustava. Osoba koja pruža pomoć bolesniku u nekim slučajevima može naslutiti o kojem se uzroku radi pa se tako prioritizira uklanjanje uzroka skupa sa reanimacijom 2 ako je uzrok jasan. Kod nekih stanja uzrok je nejasan te se tada dijagnostika ostavlja medicinskom osoblju u bolničkom okruženju. U Republici Hrvatskoj se provodi nekoliko tečajeva o osnovnom održavanju života, a Europsko vijeće za reanimatologiju (ERC) svako pet godina radi reviziju smjernica za hitnu medicinu. Nažalost, postoji određen jaz između teorijskog i praktičnog znanja BLS u svim kadrovima građanstva te bi se edukacije trebale provoditi češće i na raznolikije načine. |