Kosti zajedno s mišićima čine osnovu sustava za kretanje. Pasivno prenose sile vlaka i tlaka mišićnih tetiva u sustavu poluga koje sačinjavaju pokrete. Dugo se na kost gledalo kao na metabolički tihu potpornu supstancu mišićima u pokretu, međutim unutar kosti se odvijaju brojni fiziološki procesi. Koštane gredice prolaze neprestan proces aktivne razgradnje i izgradnje koji nazivamo remodeliranje i neophodna je prilagodba kosti na svakodnevne aktivnosti pokreta. Glavne stanice koje generiraju proces remodeliranja su osteoklasti i osteoblasti. Osteoklasti razgrađuju koštani matriks ispuštajući proteolitičke enzime, a osteoblasti stvaraju osteoid koji mineralizacijom postaje kost. Njihovo međudjelovanje pod preciznom je kontrolom brojnih hormona kako bi se osigurala homeostaza. Hormoni koji djeluju na fiziologiju kosti su: hormon rasta, paratiroidni hormon, kalcitonin, kortizol te muški i ženski spolni hormoni. Izostanak bilo kojeg od hormona dovodi do patologije koštanog sustava koji se najčešće očituju krhkošću kostiju i povećanoj šansi nastanka prijeloma. Hormon rasta najveću ulogu ostvaruje tokom pubertetskog zamaha rasta kosti dok je ostatak života njegova uloga prvenstveno trofička. Paratiroidni hormon važan je u regulaciji koncentracije kalcija u krvi i to ostvaruje modificiranjem aktivnosti osteoklasta jer upravo je kost glavno skladište kalcija u tijelu. Važnu ulogu u metabolizmu kalcija (a time i kosti) ima i vitamin D čiji se pleotropni učinci često iskorištavaju kao lijek u prevenciji osteoporoze. Velik utjecaj na kost može imati i kortizol – hormon koji sa važnim metaboličkim utjecajem. Muški i ženski spolni hormoni (androgeni i estrogeni) važan su regulator koštanog metabolizma. Smanjenje njihova lučenja glavni je uzrok osteoporoze u starijoj dobi. Osteoporotične kosti su krhke i te lako podliježu prijelomima pri blagom fizičkom stresu, a zbog smanjenja hormona usporava se cjelokupan proces cijeljenja. Osteoporoza stoga zbog svoje učestalosti predstavlja velik javnozdravstveni problem u razvijenom svijetu. Budući da se u žena u perimenopauzi događa nagli pad estrogena (koji na kost djeluju zaštitno) one tokom menopauze imaju velik rizik nastanka osteoporoze. U muškaraca androgeni (poglavito testosteron) također djeluju anabolički ali je pad njihova lučenja sporiji pa time i nastanak osteoporoze. Najbolja prevencija osteoporotičnih promjena je fizička aktivnost koja je ujedno i najveći najpotentniji regulator pregradnje kosti.