Cilj ovog rada je prikazati molekularne i serološke metode dijagnostike bolesti COVID-19. Pandemija SARS-CoV-2 virusa stvorila je potrebu za brzom, kvalitetnom i dovoljno osjetljivom dijagnostikom novonastalog koronavirusa. Molekularna metoda RT-PCR je ubrzo postavljena kao zlatni standard koji zadovoljava sva tri kriterija s ciljem da se na vrijeme, čak i prije pojave prvih simptoma, identificiraju zaražene osobe i na taj način pokuša spriječiti nekontrolirano širenje bolesti, opterećenje bolničkog sustava i direktno i indirektno izazvani smrtni ishodi. S obzirom na ograničenost PCR dijagnostike u smislu potrebne infrastrukture, aparature i educiranosti osoblja, ona se nije mogla koristiti kao „screening“ metoda. U tu svrhu su razvijeni adekvatniji, ali manje osjetljivi antigenski testovi koji samu SARS-CoV-2 dijagnostiku čine jeftinijom i pristupačnijom u svakodnevnom životu. SARS-CoV-2 je respiratorni virus koji se prenosi kapljičnim putem tijekom bliskog nezaštićenog kontakta sa zaraženom osobom. Kao uzorak za dijagnostiku uzima se prvenstveno bris nazofarinksa iako je u novije vrijeme sve više testova validirano i na ostale vrste uzoraka (bris orofarinksa, ispirak ždrijela, saliva...). Metodom RT-PCR-a izravno se otkriva specifični genetski materijal, virusna RNA, koji se prvo izolira iz prikupljenog uzorka, uz pomoću enzima reverzne transkriptaze prepiše u cDNA, a zatim uz pomoć DNA polimeraze umnaža određeni broj ciklusa s ciljem detekcije povišene razine fluorescencije kao dokaza prisutnosti virusne RNA u uzorku. Antigenski testovi su imunološki testovi koji otkrivaju prisutnost specifičnog virusnog antigena. Trenutno odobreni testovi na antigene omogućavaju dijagnostiku na licu mjesta, a uključuju laboratorijske testove i one prilagođene za samotestiranje, a primjenjivi su za sve životne dobi. Serološkim testovima se dokazuju antitijela koja su nastala kao odgovor imunosnog sustava na infekciju SARS-CoV-2. Još nije u potpunosti poznata korelacija titra antitijela i zaštite od virusa, ali dokazi ukazuju da razvoj antitijela nakon infekcije ili cijepljenja vjerojatno daje određeni stupanj zaštite od reinfekcije i težih oblika bolesti u trajanju od najmanje 6 mjeseci.