Izvođenje glazbe jedna je od najzahtjevnijih radnji neuromišićnokoštanog sustava. Glazbenici iako prilično vidljiva i ranjiva društvena skupina rijetko traže stručnu pomoć kad dođe do problema jednog od sustava organa potrebnih za izvođenje glazbe. To je veoma osjetljiva i ekscentrična društvena skupina stoga je izazov raditi s njima, ali isto tako izuzetno su svjesni sebe i svog tijela te brzo uče. Najčešći sindromi koji pogađaju glazbenike su kompresija živaca, bol u cervikotorakalnom dijelu kralježnice, ramenom obruču i šakama, funkcionalna distonija, oštećena koža, oštećenje sluha. Rijetko su podvrgnuti operacijskim zahvatima. Nastoji ih se liječiti konzervativno individualnim pristupom, različitim tehnikama koje u prvi plan stavljaju rad na pravilnoj posturi, edukacijom o važnosti odmora, vježbama za zagrijavanje i istezanje te pomagalima ako je to potrebno. Fizioterapija u fokus stavlja prevenciju i ranu sanaciju problema u akutnoj fazi, smanjenje boli uz pomoć fizikalnih čimbenika i manualnih tehnika te poboljšanje i održavanje opsega pokreta i pravilne posture.