Parkinsonova bolest (PB) progresivna je neurodegenerativna bolest karakterizirana motoričkim i nemotoričkim znakovima. U posljednja dva desetljeća neke studije navode kako je upravo tango jedan od komplementarnih aktivnosti temljene na pokretu potaknutom glazbom koji utječe na poboljšanje tjelesne funkcoje, tjelesnog fitnessa koji se odnosi na zdravlje, ravnoteže, kardiorespiratorne i mišićne izdržljivosti, mišićne snage donjih ekstremiteta, smanjenje bradikinezije, poboljšanje brzine hoda te posturalne stabilnosti. Cilj ovog rada bio je napraviti izvještaj i reviziju dostupne literature u obliku sistematičnog pregleda i meta-analize te odgovoriti na pitanje utjecaja plesa tanga na ravnotežu i brzinu hoda osoba s Parkinsonovom bolešću. Za potrebe metaanalize pretraživale su se baze podataka: PubMed, Cochrane library, PEDro te LILAcs te su u analizu uzeti radovi objavljeni do 12. prosinca 2020. Dva istraživača neovisno su pretraživali literaturu, proveli trijažu te ocijenili kvalitetu studija. U 5 radova sudjelovao je 168 ispitanika tango je pokazao ukupan statistički značajan efekt u varijabli Unified Parkinson's Disease Rating Scale (Z=2.31, p=0.02), u varijabli Timed Up and Go testa tango je također pokazao kako je ukupan statistički značajan efekt (Z=3.23, p=0.001). Varijabla ravnoteže, mjerena pomoću Berg Balance skale i MiniBest Testa, također je pokazala kako je ukupan statistički značajan efekt (Z=3.55, p<0.001). Prema rezultatima dobivenim u meta-analizi može se zaključiti kako tango kao komplementarna aktivnost ima pozitivan utjecaj na poboljšanje ravnoteže i brzine hoda kod osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti.